Bošnjačka Islamska Zajednica Karlstad

11/06/2026

IZ HODŽINSKE SEHARE
UMJESTO HUTBE...

HIDŽRA-PUT U BOLJU BUDUĆNOST Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo. Od Njega pomoć, oprost i uputu tražimo. U Njega vjerujemo, Njemu smo zahvalni. Svjedočimo da je samo Allah Bog, Jedan i Jedini. Svjedočimo da je Muhammed a.s. Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao s uputom i vjerom istinitom.

Draga braćo, poštovane sestre,
U časnom Kur'anu Allah dž.š. je rekao:
“Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Bekare,218.)
Još za života Poslanika, Muhammeda a.s, ashabi koji nisu imali prilike s njim učiniti hidžru, pitali su ga kako mogu postići stepene muhadžira, na šta im je on odgovorio: „Muhadžir je svaki onaj koji napusti sve ono što je Allah dž.š. zabranio“. (Buharija)

NOVA 1448. HIDŽRETSKA GODINA
Sa zalaskom sunca, u ponedjeljak, 16. juna 2026. godine, nastupa Nova 1448. godina po Hidžri. Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1. muharrem 1448. godine po Hidžri je u utorak, 17. juna 2026. godine.

Braćo i sestre!
Hidžra, odluka o napuštanju svoga praga i vatana radi preseljenje u drugo mjesto, bez obzira da li se dešava dobrovoljno ili pod pritiskom, uvijek je bila teška, jer se u većini slućajeva njom rastavljaju porodice, ostavlja imetak, odlazi iz rodnog mjesta u nepoznato. Zato Allah dž.š. ohrabruje muhadžire i obećava im zaštitu, pomoć i nagradu u sljedećem Kur’anskom ajetu riječima: “Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja, i slobodu, a onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha Njemu je sigurna– a Allah mnogo prašta i milostiv je.” (En-Nisa, 100.)

POSLANIKOVA HIDŽRA
Nakon što je većina muslimana tajno se iselila u Medinu, tadašnji Jesrib, a mušrici skovali plan da ubiju poslanika, Muhammed a.s. tu noć, u svojoj postelji u Meki ostavlja Aliju, r.a, kako bi zavarao mušrike, a on izlazi iz svoje kuće neprimijećen. Prema dogovoru, s padom noći, mušrički mladići su opkolili poslanikovu kuću, sa ciljem da u ponoć ubiju Muhammeda, a.s, o čemu govori 30. ajet Sure El-Enfal:
„I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te zarobili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!“
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je napustio Meku 27. noć mjeseca safera (12. septembar 622. god.).

PUT DO MEDINE Dalje je Poslanik, Muhammed a.s., nastavio putovanje sa Ebu Bekrom r.a., do pećine Sevr, gdje se zadržavaju tri dana. Mekelije organiziraju veliku potjeru, koja zahvaljujuči Allahu, dž.š., nije uspjela, tako da su Muhammed a.s. i Ebu Bekr u mjesto Kuba stigli 8. rebiu–l–evela (23. septembra) 622. godine.

GRADNJA DŽAMIJE PRIJE KUĆE, poruka nama
Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika, Muhammeda a.s., koji je na putu hidžre (420 kilometara) proveo 11 dana. Muhammed, a.s. je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i na putu prema Medini obavio prvu džumu-namaz, a odmah po dolasku u Medinu izgradio je džamiju.
U Medini ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo i svoje imetke.

HIDŽRA JE PREMA NIJETU
Muhammed a.s. u sljedećem hadisu objašnjava koliko je bitan nijjet u hidžri, kao i u svim djelima: „Doista se djela vrednuju prema nijetu i doista će svaki čovjek dobiti ono što je nanijetio. Pa ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika – njegova hidžra je radi Allaha i Njegovog Poslanika. A ko učini hidžru kako bi stekao nešto od dunjaluka, ili radi žene kako bi se njome oženio – njegova hidžra je radi onoga zbog čega ju je učinio.”
Brate i sestro, u kojoj smo mi vrsti hidžre?

ŽELJA ZA POVRATKOM
Muhammed, a.s., je od napuštanja Meke, stalno čeznuo za povratkom i u tom pravcu vršio potrebne pripreme, i uspio se sa muslimanima vratit u svoju rodnu Meku, 8. godine po Hidžri. Nakon osvojenja Meke, vratio se u Medinu u kojoj je ostao do kraja svog života.

OVDJE NISMO, A TAMO NAS NEMA
Svi mi koji smo bili prisiljeni da napustimo svoja ognjišta, a koji ostadosmo Allahovom odredbom, da živimo u muhadžirluku, sigurno čeznemo za svojim, selima, mahalama, gradovima, za svojom domovinom i živimo u stanju, kako jedan moj džematlija rahmetli nazva svoju zbirku pjesama: Ovdje nismo, a tamo nas nema.

Braćo i sestre! Molimo da nas Allah, dž.š., učini od onih koji se bore da svojom hidžrom idu od lošeg ka dobru, i ka Allahovom, dž.š., zadovoljstvu.
Molimo Allaha, dž.š., da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nam podari bereket u našim imetcima i rahatluk i zadovoljstvo u našim porodicama, te da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti.
Molimo Ga da nas zaštiti od dušmana, svih nesreča i belaja, bolesti i zaraza.
Molimo Ga da nas uputi na pravi put, i da budemo od onih za koje je Allah dž.š. rekao: LA HAVFUN ALEJHIM VE LA HUM JAHZENUUN. ''Za njih straha nema i ne treba da se žaloste''.
Amin ya rabbel-alemin!

27/05/2026

Bajram barečola Kurban bajram

Bajramska hutba reisul-uleme Islamske zajednice
u Bosni i Hercegovini dr. Huseina Kavazovića
Sarajevo, 27. maj 2026. godine

Hvala Allahu, dž.š., Stvoritelju svjetova, Vladaru Sudnjega dana, Milostivom, Samilosnom.
U Njegovu se milost uzdamo i Njegov oprost ištemo.
Neka su salavat i selam na Poslanika, a.s., na njegovu časnu porodicu i ashabe i na sve njegove sljedbenike, do Sudnjega dana.
Jutros, u bajramskom ozračju, veličamo Allaha Uzvišenog i zahvaljujemo Mu se na blagodatima života. U ovim danima, možda i više nego u drugim našim prilikama, pokazujemo svoju odanost i privrženost Božijoj riječi i sunetu Njegovog vjerovjesnika Ibrahima, a.s. Molimo Ga da primi naše obrede – hadž i kurban – i da nam daruje Svoju milost i oprost.
Braćo i sestre!
Vjera u Boga i obredi koje obavljamo čine nas zajednicom ljudi pokornih Bogu. Iz pobožnosti i ljubavi prema Njemu izviru naše bratstvo, život u miru i međusobnom povjerenju. Stoljećima smo kao zajednica muslimana, na isti način i s istim žarom, potvrđivali svoj put. Mi vjerujemo u jednog Boga i trudimo se da slijedimo Njegove poslanike i njihov put u vjeri. Svoju snagu crpimo iz Božije riječi i savjeta i oporuka vjerovjesnika koji su nam ih ostavili u emanet.
I naučili smo da u svakom mraku, ma koliko crn bio, postoji svjetlo koje nam Uzvišeni daje. Osvjedočili smo se da ni jedna kušnja, ma koliko bila velika, nije veća od Božije milosti. I naučili smo da je onome ko se trudi i u Allaha pouzda dovoljna ta snaga za cijela života. Zaista je svakome od nas dovoljan samo Allah, naš Hranitelj i naš Gospodar.
Danas, hvala Bogu, ovdje u našoj domovini, živimo u miru s našim komšijama i prijateljima. Radimo i podižemo svoju djecu, brinemo o roditeljima, pomažemo slabima, bolesnima i siromašnima. Zahvalni smo Bogu i dobrim ljudima koji su nam pomogli da naša bol i naša rana budu manje i da zarastaju. A sada se i sami trudimo da razumijemo bol i tugu drugih, koji pate, i da pomognemo koliko je u našoj moći.
I u ovim danima naše velike radosti, danima bajrama, naše dove upućujemo Allahu, moleći Ga za mir u svijetu, među narodima i među vojskama. Molimo Ga da nas i našu djecu učini sinovima svjetla, a ne tame, da budemo od onih koji ljudima navješćuju radosne vijesti i koji se natječu u dobru, s dobrim i čestitim ljudima.
Bosna je zemlja dobrih, čestitih i plemenitih ljudi. Među nama je uvijek bilo onih koje je Allah oslovio Svojim prijateljima, evlijama. To su ljudi koji žive u našim mahalama i sokacima. To su muškarci i žene čija srca su čista i prostrana za svakog od nas. Oni su tu da nam pomognu kada je teško, da nas ohrabre i posavjetuju. Zato, držimo se ovih dobrih ljudi i neka nam njihova dobrota i vjera budu znakovi na putu koji ćemo slijediti.
Braćo i sestre!
Radujmo se životu koji nam je darovan. To je blagodat ograničenog trajanja, čija je vrijednost visoka, a ulog veliki. Stoga, nije nevažno što ćemo s njim učiniti i u što ćemo ga potrošiti. Postupajmo onako kako nas Uzvišeni savjetuje:
„Neka svaka duša pogleda šta je za sutra pripremila“.
Biti zahvalan Stvoritelju na blagodatima života je temelj naše vjere, a čuvati život i štititi ga obaveza je za koju ćemo biti pitani. Na Oprosnom hadžu je Muhammed, a.s., ostavio svoju oporuku svijetu. Neka njegove riječi budu temelj naše zajednice.
"O ljudi, čujte što ću vam reći, jer ne znam hoću li se s vama više sastajati na ovom mjestu.
O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne sastanete s vašim Gospodarem, baš kao što je nepovrediv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u ovom vašem gradu.
Stvari koje su vam povjerene vratite ih na vrijeme onome čije su.
Kamate iz doba džahilijeta se dokidaju, osim glavnice na koju imate pravo.
Krvna osveta i privilegije iz doba džahilijeta se dokidaju.
O ljudi, vi kod svojih žena imate svoja prava, a i one kod vas imaju svoja prava. Bojte se Allaha u pogledu svojih žena i prema njima budite pažljivi.
O, ljudi, vjernici su, zaista, braća, a bratovo imanje je nepovredivo, osim ako to on sam dopusti. Nemojte se nakon mene vratiti u bezboštvo, te jedan drugog ubijati.
O, ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji kod Allaha je onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti“.

Braćo i sestre!
Provedimo u djela ove Vjerovjesnikove riječi i neka one u potpunosti ovladaju našim bićem. Učinimo ih našom životnom filozofijom, kako bismo po njima postupali. Poslanik nas poziva na jednakost i bratstvo, na čuvanje svetosti života, imovine i časti svakog čovjeka i na poštivanje i nepovredivost tuđih prava. Siguran sam da se u tim univerzalnim porukama može pronaći svaki stanovnik ove naše lijepe zemlje i da ih može prihvatiti kao svoje.
Potrudimo se da uredimo naš život u duhu zajedništva, poštovanja i međusobnog povjerenja. Ostavimo iza sebe podjele, podvale i prevare, jer to nije život dostojan čovjeka.
Budimo svjesni poruka ovog velikog dana. U jednoj od njih nam se podcrtava da moramo nešto žrtvovati da bismo drugo dobili. To je lekcija koju hiljadama godina učimo iz primjera oca i sina, Ibrahima i Ismaila, a.s. Žrtvujmo sebičnost i oholost da bismo zadobili ljubav, pažnju i povjerenje.
Kurban nas čini bližima Bogu, roditeljima i djeci, rodbini, prijateljima i komšijama. Spremnost na žrtvu za drugog u naše živote unosi sigurnost, mir i spokoj.

Danas, na dan Kurban-bajrama, dok vam se kao reisu-l-ulema posljednji put na bajramu obraćam s ovog časnog mjesta, još jednom ću apelirati da čuvamo i pazimo na naš bosanski komšiluk. Položimo i čuvajmo u njegovim temeljima ono najvažnije: čast svog susjeda, potrebu pokajanja za učinjenu pogrešku i potrebu oprosta za nanesenu bol. Komšiluk je oduvijek bio naša najvažnija socijalna ustanova, koja nas je držala skupa i na koju smo se mogli osloniti i u poteškoći i u radosti.
Budimo radost jedni drugima. Popravljajmo naše odnose i vodimo računa o našim obavezama. Put vjere je najsigurniji put. Neka nas njena snaga drži u okrilju Božije milosti, porodične sreće i bratske ljubavi.
Neka nas svaka žrtva na Božijem putu učini boljim i čestitijim ljudima, spremnim na pokajanje i oprost.
Vrijednosti vjere i komšiluka prenesite i na svoju djecu, odgajajte ih da vole i poštuju ljude.

Svim muslimanima i muslimankama u našoj domovini Bosni i Hercegovini, u Sandžaku, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, na Kosovu, u Makedoniji i dijaspori čestitam Kurban-bajram.
Molim Uzvišenog Allaha da primi hadž i dove naših hadžija, a od nas ostalih kurbane.
Provedite bajram u miru sa svojim najmilijima, komšijama, braćom i sestrama.
Neka vam Uzvišeni podari dobro zdravlje i milost da uvijek budete u njegovom zadovoljstvu.
Molimo Ga da u svijetu zavlada mir, utihne oružje i prestanu stradanja i patnje nevinih.
Gospodaru naš, pomozi nam, ojačaj nas i uputi Pravim putem!
I neka naša posljednja molitva bude: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

Bajram šerif mubarek olsun!

22/05/2026

21/05/2026

IZ HODŽINSKE SEHARE
UMJESTO HUTBE

KURBAN IBRAHIM a.s.?!
Poštovane sestre, draga braćo!
Svake godine pred Kurban-bajram ponovo se prisjećamo priče o Ibrahimu a.s. i velikom iskušenju u kojem se našao on, kao i njegov sin Ismail.

Ibrahim a.s. je, prema kazivanjima u 86. godini života, dobio sina Ismaila. Ibrahim a.s.je gotovo bio izgubio nadu da će imati porod,nasljednika, ali je vjerovao da će iskrena dova biti kabul kod Allaha dž.š.! Skrušeno je molio: ”Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!” (Es-Saffat, 100.)
I Allah, dž.š., je uslišao njegovu dovu: ”Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.” (Es-Saffat, 101.)

Nakon rođenja Ismaila, Ibrahim a.s. je bio presteran. Uživao je gledajući, kako se njegov sinčić Ismail razvija. I kada je Ismail porastao toliko da svom starom babi može pomagati u poslu, Ibrahim, a.s., je sanjao san u kojem mu Allah, dž.š., naređuje da svog sina Ismaila zakolje i prinese kao žrtvu u ime Allaha: ”I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ‘O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?’ – ‘O oče moj’, – reče – ‘onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.'” (Es-Saffat, 102.).

I onda dolazi teški trenutak za Ibrahima a.s. kada treba prinijeti vlastito dijete kao kurban, žrtvu, da bi iskazao pokornost i zahvalnost Allahu, dž.š. A Ismail da svojom spremnošču, pokaže svoju poslušnost prema roditelju.

U nastavku nekoliko segmenata iz rada od, Abdusamed Nasuf ef. Bušatlića koji ovaj događaj opisao na veoma lijep i osječajan način. Allah ga nagradio.
Nož nije htio rezati Ismailov vrat, kao što vatra nije htjela spaliti Ibrahima, a.s.
I, kako dolazi u nekim predajama, kada je Ibrahim, a.s., htio da ga zakolje, Ismail mu je rekao: ”Babuka, dobro zaveži konopac na mojim nogama i rukama i podigni svoju odjeću da je ne pokapa moja krv, da se moja majka ne rastuži ako vidi tragove moje krvi na tvojoj odjeći. Babuka, brzo pređi nožem preko moga vrata da mi smrt bude lakša. A kada se vratiš kući, prenesi od mene selam mojoj majci.”

Ibrahim, a.s., prišao je sinčiću, ljubio ga je i plačući govorio: ”Sinčiću dragi, divna si ti meni podrška u pokornosti Allahu!” Onda je prislonuo nož na Ismailov vrat, ali nož nije htio da prereže njegov vrat, kao što vatra nije htjela spaliti Ibrahima, a.s. U nekim predajama se spominje da se nož okrenuo na drugu stranu kako ne bi prerezao Ismailov vrat. Ismailu je bilo čudno očevo oklijevanje, pa je upitao: ”Babuka, šta ti je?” Ibrahim, a.s., je odgovorio: ”Nož se okrenuo na drugu stranu.” Ismail mu je rekao: ”Babuka, probaj to uraditi vrhom noža, zabodi oštricu u moj vrat.” Ibrahim, a.s., je poslušao, ali se oštrica noža slomila kada se približila Ismailovom vratu, jer Allah je Stvoritelj svega i On određuje kada će se nož slomiti, a kada će nešto presjeći.

U tom trenutku, Ibrahim, a.s., je čuo glas: ”O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine; – to je zaista bilo pravo iskušenje!” (Es-Saffat, 104.-106.)
Kada je Ibrahim, a.s., pogledao u pravcu odakle je dolazio glas, ugledao je meleka Džibrila koji je nosio velikog, bijelog i rogatog ovna iz Dženneta, kao zamjenu i iskup za njegovog sina Ismaila.
Osim što mu je kurbanom iskupio sina Ismaila, Allah, dž.š., je iz Svoje neizmjerne milosti podario Ibrahimu, a.s., još jednog sina, Ishaka, a.s., i unuka Jakuba, a.s., i praunuka Jusufa, a.s., i najboljeg i najodabranijeg potomka od sina Ismaila, posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s. koji je i fizički ličio na Ibrahima, a.s., kao nagradu za njegovu pokornost i zahvalnost Allahu na blagodatima.

Priča o Ibrahimovom iskušenju i spremnosti da, u ime Allaha, žrtvuje sina Ismaila, nije obična priča, već je to priča koja nas podsjeća na spremnost na žrtvu u ime Allaha i potpunu pokornost i robovanje samo Allahu, dž.š.
Ova priča nas uči da se samo pokornošću Allahu, prije ili kasnije, ostvaruje sve ono što čovjek poželi i da je zadovoljstvo sa Allahovom odredbom i sudbinom, ma kakva ona bila, najveći stepen ubjeđenja i jekina.

Ova priča nas podsjeća na to da su dunjalučke blagodati prolazne i da su sve one, a posebno djeca, emanet zbog kojeg ćemo odgovarati na Sudnjem danu, kao što je rekao Abdullah ibn Mes'ud: ”Čovjek je gost na dunjaluku i ono što ima od blagodati posuđeno mu je. Gost mora otputovati, a posuđeno se mora vratiti.”

Molimo Allaha da nas učini istinskim sljedbenicima ibrahimovske vjere na čijoj stazi nas je ostavio Muhammed, s.a.v.s., da usliša naše dove, da ukabuli naše kurbane. i da nam Bajram učini Danom nagrada, kako ga je opisao Muhammed s.a.v.s., rekavši: ”Kada muslimani stanu da klanjaju Bajram glasnik doziva: ‘Zaista vam je vaš Gospodar oprostio i vratite se čisti vašim kućama. Ovo je Dan nagrada. Ovaj dan je na nebesima poznat kao Dan nagrada”. (Taberani)

Molimo Uzvišenoga Allaha da nas uputi na pravi put i u srca iman ulije, a da nas sačuva od nevjerstva. Amin
Molimo Allaha dz.š. da primi naše ibadete, ostala dobra djela, da nas obraduje oprostom grijeha i uvede u Džennet. Amiin
Molimo Allaha, dž.š., da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nam podari bereket u našim imetcima i rahatluk i zadovoljstvo u našim porodicama, te da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti.
Molimo Ga da nas zaštiti od dušmana, svih nesreča i belaja, bolesti i zaraza.
Molimo Ga da nas uputi na pravi put, i da budemo od onih za koje je Allah dž.š. rekao: LA HAVFUN ALEJHIM VE LA HUM JAHZENUUN. ''Za njih straha nema i ne treba da se žaloste''. Amiiin.

14/05/2026

IZ HODŽINSKE SEHARE
UMJESTO HUTBE...

PRVI ZAKLANI KURBANI NA DUNJALUKU
Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo. Od Njega pomoć, oprost i uputu tražimo. U Njega vjerujemo, Njemu smo zahvalni. Svjedočimo da je samo Allah Bog, Jedan i Jedini. Svjedočimo da je Muhammed a.s. Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao s uputom i vjerom istinitom.

Draga braćo, poštovane sestre,
Allahu dž.š., kaže u suri Hadždž, u 34.ajetu:
”Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj poslušne.”

PRVI KURBANI....
Prva porodica u kojoj je zaklan kurban na dunjaluku je porodica Adema a.s., Ovako nam Allah dž.š. prenosi priču o prvom zaklanom kurbana na dunjaluku: „I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijela, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: „Sigurno ću te ubiti!“ – Allah prima samo od onih koji su dobri! – reče onaj.“ (el-Maide, 27.)

HABIL I KABIL
Ova priča o žrtvi u ime Allaha nastala je na samom početku formiranja ljudske zajednice na dunjaluku, da bi ljudi znali da se za istinu i pravdu mora boriti i da se u ime Allaha mora žrtvovati.
U ovoj priči radi se o dvojici sinova Adema, a.s., Habilu i Kabilu kada je Kabil iz zavidnosti prema Habilu, htio je uzeti od njega nešto što njemu ne pripada, tj. za ženu sestru koja mu ne pripada. Prema nekim predajama, Hava se porađala dvadeset p**a i svaki put je rađala dvojke, tako da su imali četrdesetero djece. Drugi kažu da je rodila stotinu dvadeset p**a i da je svaki put rađala muško i žensko. Adem a.s. je muške potomke iz jednog poroda ženio sa ženskim iz drugog poroda. Tako je Habil trebao oženiti Kabilovu sestru blizankinju, a Kabil je trebao oženiti Habilovu sestru blizankinju. Međutim, Kabil je smatrao da svako treba da oženi onu s kojom je i rođen i zbog toga je osjetio mržnju prema rođenom bratu, jer je Habil prihvati izvršenje Allahovih propisa.

Da bi riješio problem koji je nastao među njegovim sinovima, Adem, a.s., im je naredio da prinesu žrtvu, kurban. Pošto se Habil bavio uzgojem stoke on je za kurban žrtvovao velikog i lijepog ovna, a Kabil koji je bio poljoprivrenik žrtvovao je svežanj žita. Prema kazivanjima u to vrijeme nisu kurbani dijeljeni sirotinji nego je s neba silazila vatra i gutala primljeni, kabul kurban u ovom slućaju vatra je progutala Habilov kurban, dok je Kabilov ostao netaknut, pa je Kabil povikao: “Sigurno ću te ubiti!” Na ove riječi Habil mu potpuno smireno odgovara: “Allah prima samo od onih koji su bogobojazni”- reče onaj- “i kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio ruku svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh pa da budeš stanovnik u Vatri, a ona je kazna za sve nasilnike” I strast njegova ga navede da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih.

I KABIL UBI HABILA
Potpuno razjareni Kabil u naletu svog bijesa diže ruku na svoga brata i ubi ga.
Ova nas priča uči da Allah, dž.š., ne prima djela onih koji su zavidni, koji mrze druge, koji žele da otmu od drugih, koji se žele bespravno dočepati tuđeg prava. Znači, onaj koji kolje kurban, prinosi žrtvu, ako hoće da mu je Allah primi, ne smije biti zavidan, pohlepan, mrziti druge, otimati i uzimati od drugih ono što mu ne pripada.

Kurban je propisan druge godine po hidžri, kao i zekat i oba bajram namaza. Njegovu utemeljenost nalazimo u Kur'anu, sunnetu i idžma‘u. Allah dž.š., u Suri "Kevser", kaže:
"Mi smo ti uistinu, mnogo dobra dali, zato namaz radi Allaha klanjaj i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati!" (El-Kevser, 1-3) Na osnovu ovih ajeta, prema stanovištu naše - hanefijske pravne škole (mezheba) klanje kurbana spada u drugostepene vjerske dužnosti - vadžibe.

Svrha klanja kurbana je iskazivanje odanosti i spremnosti na žrtve u Ime Allaha. Krv kurbana čuva našu krv i krv naše djece, potomaka - onako kako je kurban sačuvao Ismaila a.s., i njegovu krv.
Mudrost izvršavanja ovog propisa jeste u tome da se čovjek nauči žrtvovati u ime Allaha džš. za dobro ljudi.

NAGRADA ZA ZAKLANI KURBAN
Nagrade za klanje kurbana su mnogobrojne, a Allah dž.š., preko Poslanika a.s. obečava: "Vlasnik kurbana ima dobro djelo za svaku dlaku kurbana." (Tirmizi), "O ljudi koljite kurban i računajte na nagradu za njegovu krv, jer zaista kurbanska krv, iako pada na zemlju, čuva se kod Močnog i Uzvišenog Allaha." (Taberi),
Razumije se, Allahu dž.š., nije potreban kurban, meso ili krv od kurbana. On je neovisan od toga. On od nas želi da žrtvom kurbana pokažemo svoju bogobojaznost, pokornost i blizinu Njemu Uzvišenom. Samo je takav kurban valjan kod Allaha dž.š., i samo od takvih, bogobojaznih kurban će biti primljen.
"Najbolji posao koji čovjek može za vrijeme Kurban-bajrama uradit – veči i Allahu najdraži posao – jeste puštanje krvi svome kurbanu. On će mu (kurban) pristupiti sa svim svojim znakovima na Sudnjem danu. Zaista, taj posao stigne Allahu prije nego što padne prva kap krvi na zemlji. Pa uljepšavajte svoje poslove kurbanom." (Buhari, Muslim)

Molimo Allaha dz.š. da primi naše ibadete, ostala dobra djela, da nas obraduje oprostom grijeha i uvede u Džennet. Amiin
Molimo Allaha, dž.š., da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nam podari bereket u našim imetcima i rahatluk i zadovoljstvo u našim porodicama, te da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti.
Molimo Ga da nas zaštiti od dušmana, svih nesreča i belaja, bolesti i zaraza.
Molimo Ga da nas uputi na pravi put, i da budemo od onih za koje je Allah dž.š. rekao: LA HAVFUN ALEJHIM VE LA HUM JAHZENUUN. ''Za njih straha nema i ne treba da se žaloste''. Amiiin.

07/05/2026

IZ HODŽINSKE SEHARE
UMJESTO HUTBE

DAN DŽAMIJA – 1993-2026
Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo.
Od Njega pomoć, oprost i uputu tražimo.
U Njega vjerujemo, Njemu smo zahvalni.
Svjedočimo da je samo Allah Bog, Jedan i Jedini.
Svjedočimo da je Muhammed a.s. Njegov rob i Njegov poslanik,
koga je On poslao s uputom i vjerom istinitom.

Draga braćo, poštovane sestre,
Danas je 20. Zu-l-Ka`de 1446. HG., odnosno, 07. Maj 2026. godine
Da se podsjetimo, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja, kao «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i srušena, od strane srpskog agresora i domaćih srpskih zločinaca, Ferhadija džamija u Banja Luci. Ovaj dan treba muslimane Bosne i Hercegovine, pa i šire da stalno podsjeća na uništavanje, rušenje, palenje svih džamija i mnogih drugih vakufskih objekata u Republici Bosni i Hercegovini u toku oružane agresije, sa istoka i zapada, od strane Srba i Hrvata u periodu 1992. - 1995. godina.

Za vrijeme posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida. Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata.
Ovo su podatci koje moramo znati i koje moramo pamtiti i stalno se na njih podsječati, da se zlo ne ponovi.

Džamije su Allahove, saw, kuće na Zemlji i njima islam posvećuje posebnu pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo ime i gdje Mu se pada na sedždu, sa ciljem postizanja samo Njegova zadovoljstva.
Allah, dželle še’nuhu u 114. ajetu Sure El-Bekare kaže: „Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!”

Ne samo da se zločinci i mrzitelji muslimana nisu zadovoljili sa rušenjem džamija, nego su i njihove lokacije pretvarali ili još uvijek pretvaraju u parkirališta, javne saobraćajnice ili mjesta za izgradnju stambenih i dugih objekata.

BRIGA O DŽAMIJI
Kao što kuća u kojoj se živi, ima poteba za redovnim čišćenjem tako i džamija kod nas ima svoje pravo. U 18. ajetu sure Tewba kaže Allah dz.s
إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللَّهِ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ, وَأَقَامَ الصَّلاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ, إِلا اللَّهَ فَعَسَى أُولَئِكَ أَنْ يَكُونُوا مِنَ الْمُهْتَدِينَ
„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu.

Primijetno je da zbog svakodnevnih obaveza i ubrzanog tempa života sve manje vremena posvećujemo sebi i vlastitoj duhovnoj izgradnji, a samim tim manje vremena i pažnje posvećujemo porodici, komšiluku i džematu. Zar nismo svjesni da se takvim ponašanjem i postupcima udaljavamo od Allahove pomoći i milosti koju Allah, dž.š., spušta na džemat, na zajednicu. Muhammed, s.a.v.s., kaže:
إِنَّ اللهَ لاَ يَجْمَعُ أُمَّتِى عَلَى ضَلاَلَةٍ وَيَدُ اللهِ مَعَ الْجَمَاعَةِ وَمَنْ شَذَّ شَذَّ إِلَى النَّارِ
„Moje sljedbenike Allah neće složiti u zabludi. Allahova milost je na zajedništvu, u džematu, ko se iz njega izdvoji, taj se izdvojio za Džehennem.“ (Tirmizi)
Ovaj hadis nas obavezuje da čuvamo i njegujemo zajedništvo, da izgrađujemo džemat i džamije, da se vratimo našim tradicionalnim vrijednostima temeljenim na vjeri islamu, da promoviramo i gradimo ambijent u kojem ćemo više brinuti jedni za druge, pomagati se i međusobno savjetovati.

TUŽNE LJEPOTICE
Braćo i sestre.
Džamija nas na dunjaluku spašava od grijeha a na ahirtu od vatre. Mnoge se džamije danas grade da bi se njihove džematlije njima hvalile. Hvale se da su podigli najvišu munaru, napravili najljepši minber ili mihrab, kupili najskuplji tepih ili luster, a one, ljepotice prazne i žalosne.

Ukrasi džamija nisu visoke munare, velike kupole, skupi mihrabi i minberi, debeli tepisi, lijepe lehve i podno grijanje, nego su ukrasi džamija njene džematlije. Prva džamija koju je Poslanika Muhammd saw. sagradio u Medini bila je slabih zidova i pokrivena palminim liščem, ali je bila puna klanjača koji su se na pozive muezina, na Hajje Alessalah, Hajje alel felah, odazivali ostavljajuči tople postelje i svakodnevne poslove. Nažalost, veliki broj ponovo sagrađenih porušenih, kao i nanovo sagrađenih džamija u našoj domovini zjape prazne. Jedan naš poznati alim u svojoj hutbi je rekao:
„To što je srušena Ferhadija i drugih 614 bosanskih džamija nije nikakav uspjeh zločinaca sve dok u nama živi džamija. Dok se u našim kućama radi sabaha pali svjetlo i razmotava sedžada. Sve dok u našim kućama živi tespih, u mektebima čuje graja djece, sve do tad džamija je živa. Onog časa kad nam san bude draži od namaza, kad ne bude svjetla u našim kućama, ezana sa munara naših džamija, kad mektebi opuste a džamije se počnu dičiti munarom i minberom tad su nasilnici uspjeli i tad su džamije stvarno porušene ali ne njihovom rukom, već rukama našeg nemara, zaborava i zablude.”

Braćo i sestre! Gradimo džamije i islamske centre i čuvajmo džemate. Ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, kao što su bile. Čuvajmo ih tako što ćemo u njih dolaziti, jer ako ih ne budemo tako čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili pijace, a nama će se zamesti svaki trag.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas i naše najmilije i sve mumine i muminke sačuva od dušmanskog, džinskog i šejtanskog šerra, od nesreča i belaja.
Molimo Allaha, dž.š., da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nam podari bereket u našim imetcima i rahatluk i zadovoljstvo u našim porodicam, te da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti.
Molimo Ga da nas uputi na pravi put, i da budemo od onih za koje je Allah dž.š. rekao: LA HAVFUN ALEJHIM VE LA HUM JAHZENUUN. ''Za njih straha nema i ne treba da se žaloste''. Amiiin.