Bošnjačka Islamska Zajednica Karlstad

04/09/2026

IZ HODŽINSKE SEHARE
UMJESTO HUTBE..

IZBORI SU DA SE BIRA, PA IZAĐIMO NA IZBORE!!!!
Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo. Od Njega pomoć, oprost i uputu tražimo. U Njega vjerujemo, Njemu smo zahvalni. Svjedočimo da je samo Allah Bog, Jedan i Jedini. Svjedočimo da je Muhammed a.s. Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao s uputom i vjerom istinitom.

Draga braćo, poštovane sestre,
Pred nama su u narednim danima dvoji izbori, izbori u Švedskoj i u Bosni i Hercegovini. I jedni i drugi su veoma važni za našu budućnost, budoćnost naše djece i unučadi,, za mir i stabilnost i ovdje i u domovini. Nažalost veoma mali broj nas se prijavio za izbore u Bosni i Hercegovine, zato ću današnju hutbu posvetiri izborima u „našoj novoj domovini“ u Švedskoj!

ODGOVOR FETVE EMINA
Kada se povede razgovor o učešću muslimana bilo aktivno na listama političkih partija ili izlaska na glasanje, postoji, nažalost, kao i po mnogim drugim pitanjima razilaženje uleme po ovom pitanju. Ja se neću time baviti nego ću se držati stava Fetve i emina Islaske zajednice u BiH koji na pitanje 2018 godine:

Da li je islamska dužnost izaći na izbore i glasati?
ODGOVOR: Naređivanje i promicanje dobra, a odvraćanje od zla jedno je od temeljnih načela islamskog društvenog djelovanja. U primjeni ovog načela koriste se različita sredstva i metode djelovanja. Jedno od tih sredstava jeste i izlazak na izbore, tj. poticanje i osnaživanje pozitivnih društvenih procesa putem glasanja za odgovarajuće kandidate i političke subjekte. Općenito kazano, glasanje na izborima je dobro djelo ukoliko se radi s namjerom da se glas dadne kandidatima/ političkom subjektu koji poštuju i promiču univerzalne vrijednosti koje naučava naša vjera, ili onima koji su najbliže tim vrijednostima.

Dužnost je između dva dobra odabrati ono koje je bolje, prema kriterijima koje smo gore spomenuli, a ako je, pak, vjernik prinuđen birati između dva zla, odabrat će ono koje je manje, ukoliko je to moguće, ili makar pokušati tako postupiti.

Neki islamski učenjaci izlazak na izbore tretiraju kao svjedočenje jer svojim glasanjem glasač svjedoči da je kandidat kojeg je on izabrao dostojan (ili dostojniji od drugih) da obavlja funkciju za koju se kandidovao. Prema tome, kod glasanja se primjenjuju osnovni propisi o svjedočenju kao što su: da se treba odazvati kada se pozove na svjedočenje i da treba biti iskren pri svjedočenju. Uzvišeni Allah kaže: „I ne uskratite svjedočenje; ko ga uskrati, srce njegovo će biti grješno, a Allah dobro zna ono što radite.“ (El- Bekare, 283.)
Uzvišeni Allah je o svjedočenju također rekao: „A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali - pa, Allah zaista zna ono što radite. (En-Nisa, 135.)
Kao građani dužni smo izvršiti svoju građansku dužnost i glasati po savjesti, opredjeljujući se za kandidate koji se najdosljednije i najvjerodostojnije bore i zalažu za opće dobro i moralne vrijednosti u društvu.

Braćo i sestre!
Uzvišeni Allah nas je učinio halifama na zemlji i dao nam razum da RAZLIKUJEMO DOBRO I ZLO I DA BIRAMO IZMEĐU DOBRA I ZLA, Naravno da biramo dobro.

Allah kaže: "I neka među vama bude onih koji pozivaju na dobro, naređuju dobro a odvraćaju od zla" - Ali Imran 104
Islam nas uči da ne budemo pasivni. Gdje god živimo, imamo odgovornost da svjedočimo pravdi i da sprečimo nepravdu onoliko koliko možemo.
Poslanik a.s. je rekao: "Ko od vas vidi zlo, neka ga promijeni rukom. Ako ne može, onda jezikom. Ako ne može, onda srcem..."

Braćo i sestre! Mi smo, El hamdulillah, muslimani. Mi živimo u "drugoj domovini" Švedskoj. Neki su od nas došli „trbuhom za kruhom“, većina nas je protjerana iz naše domovine, a neki su ovdje rođeni. Allah nas je doveo i nastanio u ovoj lijepoj i gostoljubivoj zemlji. Ovdje smo od večine lijepo primljeni, omogućeno nam je da se školujemo, da radimo i doprinosimo razvoje društva, plaćamo poreze, djeca nam idu u škole i na fakultete, liječimo se kada se razbolimo, svjesni smo da imamo prava, ali i dužnosti.

BOSANSKA KUĆA
Zakoni koji su danas aktuelni u našoj novoj domovini daju nam kao muslimanima pravo na prakticiranje vjere, i obezbjeđivanje uvjeta za to.
Mi smo, uz Allahovu pomoć i države u kojoj živimo i uz potrebno odobrenje sagradili Bosansku kuću u kojoj imamo MESDŽID za sve vjerske aktivnosti, a u njoj i prostor, da kao narod čuvamo svoju kulturu, jezik, tradiciju., da okupljamo djecu i omladinu.
Imamo mogućnost, ako hoćemo da koristimo pravo halal hrane u školama, bolnicama....i mnoga druga prava, ali i obaveze.

Da ne bi ova prava izgubili, dužni smo da budemo ,politički angažirani“ da aktivno učestvujemo u demokratskim procesima i borimo se da svojim angažmanom ili glasom damo doprinos za još bolji položaj, ne samo muslimana, nego svih građana koji ovdje žive, bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, jezik.
Bez obzira gdje su rođeni, odakle su došli,
Da se borimo kroz demokratske procese protiv podjela na MI i ONI!

Ako mi budemo neaktivni i budemo šutjeli i ramenima slijegali, ako ne glasamo, drugi će govoriti u naše ime. Ako mi ne biramo, birat će drugi.

Braćo i sestre! Nesmijemo olahko shvatiti izlazak na glasanje.
Ne glasajmo iz strasti i naklonosti, nego sa razumom i dovom.

Ne tražimo savršenu partiju jer je nema. U svakoj ima kukolja, u nekoj manje u nekoj više.

Glasajmo za one (partije, pojedince/ koji će manje ugroziti ljudska prava i slobode, naravno i vjerske slobode i ljudsko dostojanstvo?

Glasajmo za one koje se zalažu za pravdu, ravnopravnost, za poboljšanje stanja siromaha, za slabije, za izbjeglice,

Naša lijepa vjera Islam nas uči da želimo dobro svim ljudima.

Muhammed a.s. je rekao"Nijedan od vas nije vjernik dok ne bude želio svome bratu ono što želi sebi.",
a mi smo svi braća i sestre od jednog oca i jedne majke od Adema i Have.

Pitali su Muhammeda a.s. Ko je najbolji insan? Odgovoeio je: „Najbolji među vama je onaj koji najviše dobra narodu čini, a najgori je onaj koji mu zlo nanosi“!

Uzvišeni Allah kaže:"Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni sami ne promijene sebe" - Er-Ra'd 11
Ako želimo bolje zakone, bolje uslove za muslimane i za sve građane ove zemlje, moramo i mi preuzeti odgovornost., a izlazak na glasanje je naša obaveza i odgovornost.

Neki kažu "politika je prljava". Možda jeste. Ali ako dobri ljudi izađu iz nje, ostaje samo prljavština.
Ako mi ne izađemo na izbore, dali smo glas onima koji će raditi na našu štetu i uzalud ćemo poslije "kukati" na zakone koji nam se ne budu sviđali.

Zaključak:
Braćo i sestre, izlazak na izbore ne samo da nije grijeh. Naprotiv, može biti ibadet ako je namjera da svojim glasom pomognemo da u ovdje i u svugdje u svijetu vlada mir, da pomognemo ugrožene i slabije i da budemo korisni članovi ovoga društva.

ZATO, IZAĐIMO NA IZBORE I GLASAJMO!!!!!!

Dova
„Dragi Allahu, uputi nas na ono što je najbolje za nas i za našu djecu. Allahu, podari nam pravedne ljude koji će vladati pravedno. Allahu, učini nas od onih koji slušaju i slijede najbolje."

„Dragi Allahu, oprosti nam grijehe, smiluj nam se, pomozi nas da budemo dobri vjernici i korisni članovi društva i zajednice.“

Dragi Allahu, učvrsti nas na pravom putu, podari nam dobro, sreću i spas i na ovom i na budućem svijetu! Amin, ja Rabbe-l-alemin!“

27/08/2026

Hutba povodm početka nove mektebske godine.

Otvorimo vrata dobra svome djetetu !

Draga braćo, dragi roditelji!
Jedan od najljepših poklona, pored svih poklona koje im dajemo sa ljubavlju i ushićenjem, jeste poklon vjere, znanja i ljubavi prema svom jeziku i identitetu.
Mekteb nije samo mjesto gdje djeca uče harfove, sure i osnove naše vjere.
To je generacijama dokazano mjesto gdje upoznaju Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje uče šta znači biti dobar musliman, poštovati roditelje, činiti dobro i odrastati uz džamiju.

Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom kaže:
„Imetak i djeca su ukras ovog svijeta.“ (El-Kehf, 46)
Draga braćo, dragi roditelji!
Naša djeca su emanet koji trebamo usmjeriti, ispred njih otvarati vrata dobra, a zatvarati vrata zla.
Nije dovoljno samo da svoju djecu nahranimo i obučemo, jer to samo po sebi ne oblikuje njihovo srce i dušu.
Srce oblikuje odgoj, a posebno islamski odgoj. Zato nas Gospodar poziva u Svojoj časnoj Knjizi:
„O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre...“ (Et-Tahrim, 6)
Ovaj ajet nam govori da trebamo čuvati porodicu u cjelini, ali posebno naglašava odgovornost roditelja prema djeci.
Jer djeca su srce porodice i budućnost svakog naroda i zajednice.
Ono što posadimo u njima danas, oni će nositi sutra.
Čuvati svoju djecu, neka znate, prije svega znači čuvati njihovu vjeru i graditi njihov moralni kompas.

Draga braćo, dragi roditelji!
Naša djeca imaju veliku priliku. Da u našim džamijama, u našim mektebima, u našoj Zajednici, uče svoju vjeru, lijepo ponašanje prema roditeljima i druge važne teme ovog vremena.
Nažalost, i pored svih mogućnosti koje se pružaju, mnogi roditelji zanemaruju mekteb.
Ne znam šta tačno misle i koji su razlozi, ali ne otvoriti vrata mekteba svome djetetu i ne biti ustrajan i uporan u tome nije nimalo dobro.

Draga braćo, vidimo da živimo ubrzan tempo života. Ne stižemo mnogo razgovarati sa svojom djecom. Danas i mi sami vjeru često učimo na raznim mjestima, najčešće na iternetu i raynim društvenim platformama, bez mnogo provjere.
A oni koji podučavaju ili govore o vjeri često nemaju nikakvu odgovornost pred bilo kim za ono što mogu kao posljedicu proizvesti.
Ima mnogo zloupotrebe – namjerne i nenamjerne, svjesne i nesvjesne.
Ali ako djecu ostavimo da vjeru uče sami na takvim mjestima, mi ih svjesno stavljamo u ambijent u kojem se jako teško mogu snaći bez učitelja, muallima i imama koji razumije mjesto, vrijeme i prilike u kojima to dijete živi, raste i razvija se.

Naši imami i muallimi itekako imaju odgovornost – moralnu, profesionalnu i svaku drugu – da jedno čisto dijete koje nam povjerite u mektebu dočekaju, prime, razumiju i prihvate, te da ga, onoliko koliko procijene da je potrebno, informišu, poduče i osposobe u našoj lijepoj vjeri islamu, sa svim pozitivnim vrijednostima, tokovima i običajima našeg naroda.
Naravno, i naši imami i muallimi samo su ljudska bića, sa mahanama i nedostacima, kao i svaki insan, i treba to razumjeti. Ali najčešće su to patriote i zaljubljenici u svoju vjeru i svoj narod, ljudi kojima možemo povjeriti emanet podučavanja i odgoja naše djece u islamu.
Zato sa njima razgovarajmo, savjetujmo se i budimo na usluzi našoj djeci – našoj budućnosti.
Ako smo shvatili svoju vjeru i razumjeli šta je najbitnije, a to je vjera u Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda najvažniji čas u sedmici mora biti čas u mektebu – i za nas i za naše dijete.
Prvenstveno za nas, jer dijete možda još uvijek ne razumije važnost toga.

Svakojaka vrata dobra djeci trebamo otvarati, ali se u Allahovoj vjeri, u Njegovoj kući, u mektebu, otvaraju najvažnija vrata, vrata sreće i rayumjevanja oba svijeta, ali i vrata Dženneta.
Zato se za ta vrata mora naći vremena i načina. Mi smo to dužni našoj djeci.
Dužni smo i prema onima koji se možda još nisu ni rodili – djeci naše djece i svim pokoljenjima koja, ako Bog da, dolaze.

Ako naše dijete prođe mekteb, veće su šanse da će se to ukorijeniti kao praksa i nastaviti kod onih koji dolaze poslije njega.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu veli: „Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba nego da svaki dan podijeli sirotinji po pola sa'a.“- tj veliku kolicinu imetka (Bilježi Taberani.)

Braćo draga, dragi roditelji!
Odgovorni budimo prema ovim veoma važnim pitanjima u našim životima.
Ne prepustimo nešto toliko bitno kao što su vjera i vjerski odgoj naše djece slučaju i sreći.
Ne dozvolimo da, pored svih blagodati naših džemata, padnemo na pitanju mekteba.
Kao odgovorni roditelji, otvorimo djeci vrata mekteba – i otvarajmo ih redovno.
Kada stanemo pred Gospodara i kada vidimo one sate utrošene u našu djecu i njihovu vjersku naobrazbu, bit ćemo, ako Bog da, sretnih i nasmijanih lica.
A dao Bog dragi da se ta sreća upotpuni tako što će nam naša djeca otvoriti vrata Dženneta, kao najljepšu zahvalu za to što smo mi njima na dunjaluku otvarali vrata Allahove kuće, džamije i mekteba.
Allahu naš, sačuvaj našu djecu! Allahu naš, otvori im vrata dobra, a zatvori pred njima vrata zla! Allahu naš, učini ih čestitim muslimanima, dobrim ljudima i ponosom svojih roditelja i svoje Zajednice! Allahu naš, podari nam snagu i mudrost da ih odgajamo u vjeri, znanju i lijepom ahlaku! Amin!

Hasan-ef. Jašarević
Malmö, 28.08.2028.
15. Rebul-l-Evvel 1448. H.G

20/08/2026

20/07/2026

17/07/2026

Muftijstvo bihaćko
Hutba muftije bihaćkog hafiza Mehmed-ef. Kudića

Prijedor/Kozarac: sjećanje na 20. jula 1992. godine

Hvala Allahu, Koji nas je na Pravi put izveo, jer mi ne bismo bili na Pravome putu da nas On nije uputio i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., donosioca radosne vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruje.

Draga braćo i poštovane sestre!
Nakon što smo prije nekoliko dana obilježili 31. godišnjicu genocida nad Bošnjacima i klanjali šehidsku dženazu u Srebrenici, naše misli usmjeravamo prema još jednom velikom stradanju našeg naroda. Navršavaju se trideset i četiri godine od zločina s obilježjima genocida počinjenih početkom ljeta 1992. godine u Prijedoru, Kozarcu i drugim gradovima doline rijeke Sane. Tada su izvršena planska ubistva, odvođenja u logore, silovanja i progoni hiljade nevinih civila. Nakon što su bili prisiljeni nositi bijele trake i istaknuti bijele čaršafe na svojim domovima, mnogi su završili u masovnim grobnica. Oni koji nisu ubijeni prošli su kroz logore smrti, među kojima je posebno ostao upamćen zloglasni logor Trnopolje.
U životu svakog čovjeka, ali i svakog naroda, postoje trenuci kada se ispituje iskrenost vjere, čvrstina uvjerenja i spremnost da se ostane na putu istine onda kada taj put postane težak. Kroz historiju muslimani su često bili izloženi pritiscima, prijetnjama i pokušajima da se odreknu svojih uvjerenja, svoje vjere i svoje zemlje.

Kur'an nam donosi kazivanja o drevnim narodima ne samo kao priče o prošlosti, nego kao pouke za sva vremena i narode. Jedno od takvih kazivanja jeste kazivanje o poslaniku Šuajbu, a.s., koji je svoj narod pozivao pravednosti i pokoravanju Jednom Bogu. Međutim, oni koji su imali moć nisu prihvatili njegov poziv. Kada nisu mogli pobijediti istinu argumentima, pokušali su je ugušiti prijetnjom, prisilom i progonom.
Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:
قَالَ ٱلْمَلَأُ ٱلَّذِينَ ٱسْتَكْبَرُوا۟ مِن قَوْمِهِۦ لَنُخْرِجَنَّكَ يَٰشُعَيْبُ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مَعَكَ مِن قَرْيَتِنَآ أَوْ لَتَعُودُنَّ فِى مِلَّتِنَا ۚ قَالَ أَوَلَوْ كُنَّا كَٰرِهِينَ
„Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćete bezuvjetno vjeru našu prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati." - "Zar i protiv naše volje?" - reče on.“ (El-E'araf, 88)
U ovom kur'anskom opisu prepoznajemo obrazac po kojem su svi zločinci isti, kako u vremenu Šuajba, a.s., tako i u našem vremenu. Kada nisu u stanju argumentima opravdati svoja nastojanja, oni posežu za silom. Njihova prva karakteristika jeste oholost, koja ih navodi da drugima uskrate vjeru, slobodu i život. Zbog toga ne pokušavaju postići dogovor, već Šuajbu i njegovim sljedbenicima postavljaju ultimatum: ili ćete prihvatiti ono što mi želimo ili ćete biti protjerani.

Ovaj kur'anski primjer sličan je onome što su doživjeli mnogi Allahovi poslanici, a kasnije i mnogi narodi. Sve počinje oduzimanjem prava, nastavlja se progonom, a završava zločinom. Ovaj ajet nam govori da zločin ne nastaje iznenada. Na prvom mjestu dolaze oholost, mržnja i dehumanizacija, a zatim oduzimanje prava da neko može i smije živjeti na određenom prostoru.
Odgovor Šuajba, a.s, sadržan u kur'anskim riječima: „Zar i protiv naše volje?“ potvrđuje da je vjera stvar slobodnog izbora i uvjerenja, a ne prisile. Islam ne prihvata nametanje vjerovanja niti opravdava progon ljudi zbog njihove vjerske ili druge pripadnosti. Zato možemo reći da je jedna od odlika muslimana da ostaje čvrst u svojim principima, ali istovremeno poštuje dostojanstvo svakog čovjeka.

U Kur'anu se često ističe da je sve jasno objašnjeno i da za životne izazove postoje kur'anske smjernice i rješenja. Mnogi ajeti ukazuju na osobine različitih skupina ljudi i jasno opisuju njihove postupke, kako bi oni koji ispravno razumiju kur'anske poruke mogli prepoznati istinu i razlikovati je od zablude. Što smo bolje upoznati sa sadržajem Kur'ana i njegovim cjelinama, to ćemo biti svjesniji stvarnosti oko sebe te sposobniji da pravovremeno i ispravno odgovorimo na iskušenja i izazove s kojima se suočavamo.
Odgovor na prijetnje progonom pokazuje nam veličinu imana i snagu ljudi koji su svoju vezu s Allahom, dž.š., stavili iznad svega prolaznog.
قَدِ ٱفْتَرَيْنَا عَلَى ٱللَّهِ كَذِبًا إِنْ عُدْنَا فِى مِلَّتِكُم بَعْدَ إِذْ نَجَّىٰنَا ٱللَّهُ مِنْهَا ۚ وَمَا يَكُونُ لَنَآ أَن نَّعُودَ فِيهَآ إِلَّآ أَن يَشَآءَ ٱللَّهُ رَبُّنَا ۚ وَسِعَ رَبُّنَا كُلَّ شَىْءٍ عِلْمًا ۚ عَلَى ٱللَّهِ تَوَكَّلْنَا ۚ رَبَّنَا ٱفْتَحْ بَيْنَنَا وَبَيْنَ قَوْمِنَا بِٱلْحَقِّ وَأَنتَ خَيْرُ ٱلْفَٰتِحِينَ ﴿٨٩﴾
"Ako bismo zabludu vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi je ne trebamo prihvaćati, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!" (El-E'araf, 89)
Iz ovoga zaključujemo da je iman najveća Allahova blagodat koja je podarena čovjeku te da iskušenja, izazovi i borba za očuvanje vjere i vrijednosti neće prestati. Svijest da naš Gospodar Svojim znanjem obuhvata sve usmjerava nas da se istinski oslonimo samo na Njega. Konačna presuda pripada Uzvišenom Allahu, a Njegova pravda nikada ne izostaje.
Kazivanje o Šuajbu, a.s, inspiracija je muslimanima u njihovom trajnom nastojanju da vrijednosti vjere i dobra dominiraju nad nepravdom i nasiljem. To je kazivanje o stalnoj borbi između istine i laži, između onih koji žele živjeti po Allahovim uputama i onih koji pokušavaju istinu potisnuti silom, prijetnjom ili obmanom.
Kada su nasilnici iz Šuajbovog, a.s., naroda pred njega i njegove sljedbenike stavili izbor da prihvate njihov put ili da budu protjerani, oni tim činom nisu tražili samo promjenu riječi na jeziku. Oni su tražili od vjernika da napuste ono što im je Allah podario kao najveću blagodat. Zato je njihov odgovor bio jasan: "Ako bismo zabludu vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli...“
Ovaj ajet nas uči da se istina ne čuva samo onda kada je lahko govoriti je, nego upravo onda kada dođu pritisci, kada se od čovjeka traži da šuti, da zaboravi ili da prihvati laž kao cijenu mira. Jer, nepravda i zlo nikada ne podrazumijevaju samo fizičko nasilje. To je proces koji često započinje riječima kojima se ljudi dijele, te postupcima kojima se čovjeku nastoji oduzeti njegovo dostojanstvo. Prije nego što dođe nasilje nad tijelima, često dolazi nasilje nad istinom – pokušaj da se žrtva prikaže kao krivac, a zločin opravda lažnim objašnjenjima.

Božiji poslanik Muhamed, a.s., bodrio je svoje sljedbenike i na tu vrstu borbe i nastojanja da uvijek budemo na strani istine i dobra, bez obzira na zlo koje nas okružuje. Od Huzejfe, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
„Ne budite ljudi bez vlastitog stava, pa da govorite: 'Ako ljudi čine dobro, i mi ćemo činiti dobro, a ako čine nepravdu, i mi ćemo činiti nepravdu.' Odgojite svoje duše tako da činite dobro kada drugi čine dobro, a kada drugi čine nepravdu, vi nemojte biti nepravedni.“
Ovaj hadis nosi jasnu poruku: ne smijemo biti od onih koji se povode za drugima, nego moramo sačuvati svoju moralnu uspravnost i onda kada je oko nas mnogo nepravde. Tako ostajemo čvrsti u načelima naše vjere, ne dopuštajući da naše postupke određuju promjenjivi stavovi ljudi, već Allahova uputa i pravda.
Pouke iz zločina počinjenih u Prijedoru podsjećaju nas koliko je opasno kada zaboravimo na ove univerzalne i svevremenske kur'anske poruke. Jer, kada se ljudi nazivaju pogrdnim imenima i kada se obilježavaju trakama, kada se njihova prava oduzimaju, kada se zatvaraju u logore, protjeruju i ubijaju – tada vidimo posljedice mržnje koja je prije toga pripremana riječima i propagandom. Zato je čuvanje sjećanja na žrtve Prijedora obaveza naše savjesti.
Draga braćo, podsjećam nas da je 20. jula simbol stradanja Bošnjaka na području Prijedora, Kozarca i šire regije Bosanske krajine. Ne zaboravimo da je samo na području općine Prijedor ubijeno 3.176 osoba. U ponedjeljak, 20. jula, na trideset i četvrtu godišnjicu ovih zločina, bit će ukopano pet naših šehida. Pozivam vas da dođete i klanjate dženazu našoj nepravedno ubijenoj braći te taj dan budemo podrška njihovim porodicama.
Molim Allaha da se smiluje svim šehidima i podari im džennetske nagrade, da njihove porodice osnaži u njihovoj boli i iskušenju te da nam njihova žrtva bude trajna opomena da čuvamo vrijednost vjere i domovine. Amin!
4 Hfz

11/07/2026

DA SE NIKADA NE ZABORAVI!
DA DE NIKADA NE PONOVI!

HUTBA REISU-L-ULEME POSVEĆENA SJEĆANJU NA GENOCID U SREBRENICI

Sarajevo, 10.7.2026.godine



Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Spasitelju potlačenih, Pomagaču vjernika, Zaštitniku pravovjernih. On je Onaj s čijim imenom sve počinje i sve završava. Svjedočim da nema boga osim Njega, Jedinoga, Koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik. Allahu moj, smiluj se i blagoslovi poslanika Muhammeda, a.s., njegovu čestitu porodicu i ashabe.

Draga braćo u dini-islamu, poštovani džemate,

Nalazimo se u danima koji u našoj kolektivnoj svijesti, ali i u historiji čitavog čovječanstva, nose najteži teret tuge, boli i sjete. Sredina mjeseca jula nas svake godine nepogrešivo vraća u Podrinje, u našu Srebrenicu. Vraća nas na šehitluk, harem u Potočarima, gdje bijeli nišani nijemo, ali snažno svjedoče o planetarnom zločinu – o Genocidu počinjenom nad bošnjačkim narodom zaštićene zone Ujedinjenih nacija.

U tim bijelim nišanima zapisane su naša ljubav i naša tuga za našim najmilijima; oni svjedoče i opominju nas na okrutnost dušmanina i bešćutnost svijeta. Naša današnja hutba nije samo podsjećanje na datume; ona je poziv na trajnu budnost, na sjećanje i pamćenje, jer je pamćenje i sjećanje ibadet, a zaborav opasnost koja vodi u ponavljanje zla.

Bol i tuga koje nosimo u sebi trajno će ostati u nama, jer rečeno je da se proživljena bol nikada ne može zaboraviti. Ali, naša je obaveza nadići njenu silinu i ne dozvoliti da nas slomi. Vjera nas uči i budi u nama snagu da strpljivo podnosimo svako iskušenje, pa i ono najteže. Mi, hvala Allahu, svih ovih godina nismo klonuli duhom niti smo pognuli glavu pred zlom. Pružili smo snažan otpor kojem se divi cijeli svijet. Naučili smo kako nositi teret boli koja nam je nametnuta. Strpljivo i neumorno nastavit ćemo se boriti protiv zaborava, ali i protiv mržnje, pazeći da ona nikada ne otruje naša srca i naše duše.

Braćo i sestre,

Uzvišeni Allah nas u Kur'anu opominje i naređuje nam da istinu ne skrivamo, a da nepravdu pamtimo. Kaže Gospodar u suri El-Ma'ide:
“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.” (El-Ma'ide, 8.)

Iz ovog ajeta učimo ključnu moralnu pouku: pamćenje i sjećanje na žrtve Genocida čin je vrhunske pravde i čestitosti. To je ispunjavanje Allahove izričite naredbe o pravednom svjedočenju. Jer, mi Srebrenicu ne pamtimo da bismo mrzili, već da bismo osigurali da istina pobijedi laž i da se zlo više nikada i nikome ne ponovi.

Mi, bosanski muslimani, naučili smo, kao malo ko u svijetu, da na putevima mržnje rastu samo smrt, očaj i bolest duše. Na mitologiji krvi i tla mogu se utemeljiti samo nesreća i zločin. Oni koji zaborave da Zemlja i sve što je na njoj pripada Bogu i da su sva Božija stvorenja jednaka u svom dostojanstvu, na korak su od zločina.

Srebrenica nas uči da zlo nikada ne miruje. Živimo u vremenu narastanja i institucionalnog negiranja zločina Genocida. Protagonisti zla ulažu velike napore da umanje zločin koji su počinili i da pobrišu granicu između zločinca i žrtve. Nadaju se da lažima mogu dovesti u pitanje historijske činjenice. Oni svjesno računaju na naš zamor, nadajući se da ćemo ustuknuti pred njihovim drskim lažima.

Zato kultura sjećanja i pamćenja ne smije biti svedena na samo jedan dan u godini ili na puku manifestaciju žaljenja. Ona mora postati dio našeg svakodnevnog identiteta, našeg obrazovnog sistema i našeg porodičnog odgoja. Naša je moralna dužnost da svojoj djeci prenesemo istinu, ne da bismo ih trovali mržnjom, već da bismo ih opremili budnošću i sviješću da zlo ne miruje.

Zato nas Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u dobro poznatom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., uči:
“Vjernik ne smije dozvoliti da bude ujeden iz iste rupe dva puta.” (Buhari i Muslim)

Ovaj hadis je vjerski temelj naše kulture pamćenja, ali i naše direktne obaveze prevencije Genocida. Prevencija Genocida nije samo političko ili pravno pitanje; to je naša prvorazredna vjerska i moralna dužnost. Mi nemamo pravo biti naivni. Prevencija znači da moramo prepoznati rane znakove zla, dehumanizacije i negiranja prije nego što bude prekasno.

U tom kontekstu, usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici na globalnom nivou predstavlja važan civilizacijski čin. Ta rezolucija je jasan znak da svijet, uprkos kašnjenju, postavlja pravnu i moralnu branu lažima i negiranju. Međutim, međunarodne rezolucije su tek okvir, a stvarna prevencija počinje unutar naših domova, naših džemata i naših institucija.

Naša svakodnevna edukacija, budnost i posvećenost očuvanju istine na lokalnom, džematskom nivou ključni su koraci u sprječavanju da nam se prošlost ponovi.

Ako se prepustimo nemaru i komforu zaborava, rizikujemo da ponovo proživimo strahote koje su proživjeli naši očevi, djedovi i sinovi. Naša historija na ovim prostorima nas opominje da je svaki naš historijski zaborav bio uvertira i pozivnica za novi zločin nad nama. Nemar i ravnodušnost su luksuz koji sebi više nikada ne smijemo dopustiti. Pamćenje Srebrenice i aktivno djelovanje na sprječavanju zla kula su našeg opstanka na rodnoj grudi.

Genocid koji je počinjen u Srebrenici obavezuje nas da budno i odgovorno mislimo o budućnosti našeg naroda i naše Srebrenice.
Uzvišeni Allah kaže:
„Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti...“ (En-Nur, 55.).


Mi vjerujemo da je Božije obećanje istinito, ali isto tako smo uvjereni da je danas sve do nas. Naša je obaveza brinuti se o Srebrenici, jer je ona rodno mjesto našeg kolektivnog stradanja. Ništa se na ovoj zemlji bosanskoj ne može mjeriti s njom. Prevenciju Genocida gradimo kroz jačanje naših institucija, kroz izvrsnost u obrazovanju, nauci i ekonomiji. Naša snaga i naša spremnost da se branimo i zaštitimo svoje pravo na život najbolja su garancija odvraćanja svakog budućeg zla. Na nama je da se borimo, da ulažemo u znanje i da omogućimo dostojan i siguran život svih ljudi u Srebrenici i oko nje. Oni koji uzmu Boga za zaštitnika i koji budu postojani u svojoj vjeri i trudu, postići će ono što žele.

Islam je vjera ponosa, dostojanstva i postojanosti, vjera istine i pravednosti. Zato neka nas tuga ne baci u očaj, a sažaljenje u slabost. Allah nas iskušava i u dobru i u nesreći, i u izobilju i u oskudici, a naša postojanost se mjeri našim jedinstvom.

U Kur'anu je zapisano da Allah voli one koji se bore na Njegovom putu poredani u redove koji su čvrsti kao bedemi.
Nastupajmo zajedno, kao jedna duša i jedno tijelo. Neka nam Srebrenica bude trajna pouka da se slabima, podijeljenima i nespremnima milost ne ukazuje, i neka nam bude zakletva da izgradnjom vlastite snage i jedinstva osiguramo da nam se stradanje nikada više ne ponovi. Podignite svoje ruke jutrom i večeri, i molite Svoga Gospodara.
Ja Rabbi, Tebi podižemo ruke naše, Ti si Onaj Koji zna šapat svakog srca i Koji si jedini lijek usred očaja. Pomozi nam da nađemo lijek za ranjenu dušu i vječni mir kod Tebe.

Ja Rabbi, blagoslovi Svojim blagoslovom ljude Srebrenice i porod njihov za sva vremena.

Ja Rabbi, podari nam mudrost, snagu i jedinstvo da prepoznamo i spriječimo svako zlo koje nam se sprema. Sačuvaj spomen na Srebrenicu u našim srcima za vjeke vjekova. Neka Srebrenica bude zalog za našu slobodu, jedinstvo i život u miru. Tako Ti Tvoje veličine i milosti! Amin

23/06/2026

POZIV DRŽAVLJANIMA BIH U INOZEMSTVU!

PRIJAVE ZA GLASANJE NA OPĆIM IZBORIMA DO 21. 7. 2026.

Opći izbori u BiH bit će održani u nedjelju, 4. 10. 2026. godine.

Svaki punoljetni državljanin Bosne i Hercegovine s važećom osobnom/ličnom kartom biva upisan u Centralni birački spisak.

Državljani Bosne i Hercegovine koji su u inozemstvu, ukoliko se žele prijaviti za glasanje, dužni su podnijeti prijavu za glasanje izvan Bosne i Hercegovine do 21. 07. 2026. godine na službenoj stranici Centralne izborne komisije BiH putem portala “e-Izbori”, na kojem je dostupna uputa za prijavu. https://eregistracija.izbori.ba/

Elektronska prijava birača za glasanje izvan BiH dostupna je na stranici https://eizbori.izbori.ba/

Također, na ovim stranicama možete provjeriti jeste li registrirani birač: https://www.izbori.ba

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine za Opće izbore pripremila je on-line portal “e-Izbori” čija je osnovna funkcija novi aplikativni sistem za prijavu birača za glasanje izvan BiH.

Podnošenje prijava birača izvan BiH sadrži detaljan opis četiri dijela aplikativnog softvera i redoslijed koraka koji omogućavaju pojedinačnu prijavu za izbore birača za glasanje izvan Bosne i Hercegovine putem pošte ili diplomatsko–konzularnog predstavništava Bosne i Hercegovine.
Prije podnošenja elektronske prijave za glasanje neophodno je registrirati se na portalu e-Izbori, a podnošenje prijave se svodi na dvije kategorije birača:
a) Prijava za glasanje birača, državljana BiH koji privremeno borave u inozemstvu i izbjeglih osoba koji su upisani u Centralni birački spisak.

b) Prijava za glasanje izbjeglih osoba koje nisu upisane u Centralni birački spisak.

Ove kategorije birača će nakon podnošenja elektronske prijave, njene obrade biti obavještene o ispunjavanju uvjeta za upis na Izvod iz Centralnog biračkog spiska za glasanje izvan BiH za Opće izbore 2026. godine.

REGISTRUJTE SE NA VRIJEME I GLASAJTE!