HRVATI U ESSENU
Grad Essen je do 1958.pripadao kölnskoj biskupiji.Kad je osnovana nova essenska biskupija prvim njezinim biskupom imenovan je dr Franz Hengsbach.Ustolicen je u essenskoj katedrali 1.sijecnja 1958.Hrvatski dusobriznik Franjo Lodeta tom prilikom pozdravio u ime hrvatskih i slovenskih katolickuh radnika. U svojem je govoru Lodeta ukratko predstavio povijest i domovinu naseg naroda
,izlozio prilike u kojima nasi ljudi u Essenu i u cijeloj Njemackoj zive, pozdravio njegovo imenovanje za biskupa i pozvao ga da bude pravi pastir i hrvatskom i slovenskom dijelu svoje nove biskupije. HRVATI U ESSENU
Essen se poceo radjati oko g. 850. kad je na tom mjestu na rijeci Ruhru biskup Alfried von Hildesheim poceo graditi katedralu i samostan. Danas je to grad u pokrajini Nord Rhein-Westfalen u Njemackoj koji broji vise od 700.000 zitelja. Pocetkom XIX.stoljeca za vrijeme kontinentalne blokade u napoleonskim ratovima ondje su,zbog blizine bogatih lezista ugljena ,osnovane prve ljevaonice zeljeza. Tako su udareni temelji velike industrije tvrtke Krupp. Ta se industrija nakon njemacke pobjede 1871. Kaze se da je povijest Essena zapravo povijest Kruppovih tvorinica. U drugom svjetskom ratu od zracnih napadaja stradao je velik dio tih tvorinica do danas vec iznova podignut. Na podrucju grada Essena nalaze se brojni rudnici ugljena,koksare,visoke peci i celicane. Ondje se proizvode lokomotive,automobili,razliciti gospodarski i industrijski strojevi. Essen je takodjer centar kemijske, graficke, tekstilne, prehrambene, drvne i druge industrije, a takodjer vazno zeljeznicko cvoriste i luka na kanalu Rhein-Herne. Hrvati se u znatnijem broju javljaju u essenu godine 1939., kad je vise Hrvata pocelo dolaziti u Njemacku na rad. Poslije rata doslo ih je mnogo vise, i u vise naleta. Obnova ratom porusene Njemacke i procvat "njemackog privrednog cuda" trazio je sve vise radnika iz drugih zemalja. Tako se sve vise Hrvata naselilo u sjeverni, industrijski dio Essena. Grad, naime, kao da ima dva lica.Juzni dio oko rijeke zelen je i sumovit, a sjeverni je dio industrijska suma dimnjaka i svega sto uz njih pripada. Valja reci da hrvatski tragovi u essenskom kraju ipak sezu dublje u proslost. Za vrijeme tridesetogodisnjeg rata prolazili su onuda i hrvatski vojnici, te u gradicu Kevelaeru (gdje je poznato Marijino prosteniste) ulice i trgovi nose hrvatske nazive: Kroatenstrasse, Kroatenplatz i sl. No ziva suvremena nazocnost Hrvata pocinje u tom kraju neposredno prije drugog svjetskog rata, buja u poratnim godinama i sve do danas. Za vrijeme drugog svijetskog rata dusobriznistvo hrvatskih radnika u Njemackoj vodio je, koliko mu je to bilo moguce u onim prilikama, zagrebacki svecenik dr. Vilim Nuk. No, od kraja rata do godine 1956. nije bilo gotovo nikakva dusobriznistva za hrvatske katolike u Porurju. Tek o Bozicu ili o Uskrsu prosao bi tim krajem koji hrvatski svecenik. Onda je,u listopadu 1956.,dosao u essen zagrebacki svecenik Franjo Lodeta. U ono se vrijeme njegova dusobriznicka djelatnost protezala na podrucje triju njemackih biskupija:Kölna,Münstera i Achena. Subotom,nedjeljom i na blagdane on je okupljao rasute hrvatske vjernike oko oltara u Essenu, Oberhausenu, Dinslakenu, Lohrbergu, Duisburgu, Moersu, Merkseinu kod Aachena, Ochtrupu, Münsteru, Schvelmu, Ennepetalu, Lüdenscheidu i Düsseldorfu. Nasao je velikog prijatelja u zupniku njemacke zupe Sv. Tome Morusa u Essenu zvanom Vogelheim (Dom ptica) pocela se radjati misao da se hrvatski katolici u Essenu okupe oko vlastitog centra, da dobiju vlastitu crkvu, dvoranu, samostan i napokon zupu. Tako je vec 1956. sluzbeno utemeljena hrvatska katolicka misija za cijelo Porurje sa sjedistem u Essenu. Nova misija odmah se pocela zivo zanimati za sve muke i probleme koji tiste nase ljude u tom kraju. Godine 1963. utemeljenao je Hrvatsko dobrotvorno drustvo, a zupni Karitas sustavno se brine za bolesne i najsiromasnije. Razvija se rad s mladezi, priredjuju se sastanci, za vrijeme skolskih praznika grupe mladih vode se na ljetovanje i u druge zemlje. Kamen temeljac novog Hrvatskog katolickog centra u Essenu postavljen je i blagoslovljen na Anino 26.srpnja 1965. Centar je otvoren 25.svibnja 1966. blagoslovio ga je essenski biskup dr Franc Hengsbach. Prema odredbama apostolske konstitucije (Exsul Familia) 6.kolovoza 1966.hrvatska katolicka misija u Essenu podignuta je na razinu nacionalne katolicke zupe za hrvatske vjernike u biskupijama Essen i Münster. To je prva hrvatska nacijonalna zupa u Europi. Prvim zupnikom imenovan je svecenik Franjo Lodeta. Vec 6.sijecnja 1967. essenski je biskup moga blagosloviti i novootvoreni samostan nasih casnih sestara Sluzavki Malog Isusa. Hrvatski katolicki centar u Essenu postao je otvoreni dom za sve ljude iz nase zemlje koji onamo dodju. Glavna dvorana, uresena je orginalnim i vrijednim reprodukcijama djela poznatih hrvatskih umjetnika, svima pruza ozracje domovine. Od godine 1957. do 1964. centar je izdavao vlastiti mjesecnik - Oganj -. Od pocetka 1966. listic- Marijin Vjesnik- povremeno donosi vijesti iz zivota zupe i njezinih zupljana. Objavljeno je vise vrijednih knjiga. Kako su od godine 1967. u Porurje poceli u sve vecem broju dolaziti radnici iz Jugoslavije, moralo se misliti i na otvaranje novih nasih dusobriznickih centara u tom kraju. Tako na podrucju,za koje se prije brinuo sam zupnik Franjo Lodeta. Danas djeluje vise nasih svecenika, socijalnih radnika i zupnih asistentica. U essenskoj biskupiji hrvatski franjevci bosanske provincije i franjevci trecoreci takodjer djeluju kao kapelani na nekim zupama. IVO DULCIC O SVOJIM SLIKAMA U HRVATSKOJ CRKVI U ESSENU
Prigodom otkrivanja svojeg dvanaest cetvornih metara velikog mozaika u nisi svetohranista akademski slikar Ivo Dulcic sam je nazocnom puku i novinarima prikazao cijelo svoje djelo u toj crkvici. Dulcic je medju ostalim rekao:
"Nakana je bila da se ova kapelica, velicinom skromna, pretvori u malu hrvatsku oazu. Zato je trebalo u ovaj skromni prostor unijeti srz hrvatske vjere o Kristu i o Bogorodici; vjere koju su Hrvati prihvatili odmah po doseljenju u danasnju postojbinu; katolicke vjere kojoj su ostali vjerni vise od tisucu godina do dana danasnjeg. Htjelo se u ovu kapelu unijeti dah nase mukotrpne i ponosne povijesti,kristalnu cistocu naseg neba u ovo essensko sivilo,ljepotu invencije narodnog stvarateljskog duha koji se ogleda u razlicitosti narodnih sara,kroja i boja nasih narodnih nosnji. Pozvan prije sedam godina od ove hrvatske zupe pristupio sam radovima upravo na ovoj freski koja prikazuje Majku Bozju Kraljicu Hrvata... Ona gazi glavu zmiji, kako stoji u knjizi Otkrivenja, a oko njene se glave u dinamickoj kozmickoj vrtnji zmijoliko obavila galaksija zvijezda... Oko nje andjeli prinose molitve nas, grijesne brace u sarenim nosnjama. Nazocni su svi krajevi u kojima zive Hrvati od Zagorja i Zagreba preko Slavonije, Like, Hrvatskog primorja, Istre, Hercegovine, Dalmacije - sve do skladne nosnje dubrovackih Konavala. Medju taj puk unio sam i dva portreta-lik Joze Kljakovica, pokojnog velikog slikara freski u crkvi sv. Marka u Zagrebu i portret ovdasnjeg naseg zupnika Franje Lodete." U nastavku svojeg prigodnog govora Dulcic je prikazao krizni put i oslikane prozore s likovima hrvatskih svetaca i blazenika. Tu su uz ostale Nikola Tavelic, Marko Krizevcanin, Augustin Kazotic, Josip Stadler, Ozana Kotorka, Leopold Mandic i Ivan Merz. U predvorju kapele je lik biskupa Langa, krstionica kneza Viseslava, grb grada Zagreba, lik posljednje nase katolicke kraljice Katarine Kosaca koja je, na glasu svetosti, preminula u Rimu, i njezin obiteljski grb.Mozaik u nisi svetohranista zavrsio je i okrunio to ostvarenje Dulciceve vizije hrvatske vjere. U sredini mozaika je hostija i kalez s plamenim zrakama. Oko toga ptice izrazavaju zudnju za euharistijskim kruhom. Tu je i pricesnicki narod.S lijeve i desne strane znakovito su izrazeni kruh, vino i riba - IHTYS. Tu su i grca slova alfa i omega koja znace Krista, pocetak i svrsetak svega.
