Hrvatska katolička misija Aachen

06/09/2026

DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU

„Što ispisujem na stranicama svoga života?“

U današnjoj propovijedi fra Ivica ispričao je primjer svoga prijatelja koji je na Matematičkom fakultetu gotovo sat vremena rješavao jedan težak zadatak. Ispisao je nekoliko stranica, primijenio brojne formule i na kraju došao do rezultata. Profesor je pogledao njegov rad i rekao: „Rezultat je pogrešan.“

Zajedno su potom dugo tražili gdje je nastala pogreška. Na kraju su otkrili da je bila sasvim mala i gotovo neznatna, ali dovoljna da cijeli zadatak odvede u pogrešnom smjeru.

Upravo je taj primjer fra Ivica povezao s našim životom. I mi iz dana u dan ispisujemo stranice svoga života. Na njih upisujemo svoje odluke, riječi, djela, dobro koje činimo, ali i svoje pogreške. A jednoga dana svi ćemo doći do posljednje stranice i do onoga „jednako je“ - do trenutka kada ćemo stati pred Boga i kada će se pokazati rezultat svega onoga što smo svojim životom ispisali.

Zato je važno već sada zastati i pogledati kamo idemo. Ponekad nam se neka pogreška, grijeh ili loša navika čini malom i nevažnom, ali upravo nas ona može postupno odvesti u sasvim pogrešnom smjeru. Božja riječ pomaže nam da na vrijeme prepoznamo gdje smo pogriješili i vratimo se na pravi put.

Današnje Evanđelje podsjeća nas i da smo odgovorni jedni za druge. Kada vidimo da bližnji griješi, nije naše da ga ogovaramo, osuđujemo ili njegov pad prepričavamo drugima. Kršćanski je pristupiti mu nasamo i s ljubavlju ne da bismo ga ponizili, nego da bismo mu pomogli.

A ako na stranicama vlastitoga života pronađemo nešto pogrešno napisano, Bog nam uvijek daje mogućnost ispravka i novoga početka. Po svojoj milosti i sakramentima briše ono što smo pogrešno ispisali i ponovno nam u ruke daje čiste stranice.

Jer svi ćemo jednoga dana doći do svoga „jednako je“. Neka tada rezultat našega života bude ono zbog čega smo i stvoreni, a to je susret s našim Stvoriteljem i Spasiteljem Isusom Kristom te vječnost u Njegovoj blizini.

23/08/2026

15/08/2026

„Zdravo Marijo, milosti puna…“ - riječi koje danas posebno odzvanjaju u srcu. Danas, kada slavimo Marijino Uznesenje na nebo, podignimo i mi svoje srce prema nebu. Predajmo Mariji svoje molitve, svoje radosti i boli, svoje najmilije i sve ono što nosimo u tišini duše.

Neka nas njezina vjera nauči pouzdanju, njezina poniznost predanju, a njezina ljubav vodi bliže Kristu. I kada riječi utihnu, neka ostane molitva srca: Marijo, Majko naša, budi uz nas, zagovaraj nas i vodi nas svome Sinu. 🤍🙏

15/08/2026

Priča o jednom odbačenom kipu

15.08. spomendan svetog Tarzicija

Danas, dok su gotovo svi naši pogledi usmjereni prema Velikoj Gospi, našoj Majci, Crkva se spominje i jednog malog, gotovo nepoznatog sveca: svetog Tarzicija, mučenika iz prvih stoljeća kršćanstva i zaštitnika ministranata.

U našoj župi u Aachenu imamo više od pedeset ministranata. Više smo im p**a govorili o njihovu zaštitniku, mladom Tarziciju koji je ljubio Krista, služio mu i prema staroj crkvenoj predaji za njega položio svoj život.

Poželjeli smo imati njegov kip.

Tražili smo ga na različitim mjestima, raspitivali se po svetištima i crkvama, ali bez uspjeha. Mnogi nisu ni znali tko je sveti Tarzicije.

Naša potraga završila je sasvim slučajno na jednoj pijaci na kojoj se prodaju predmeti iz zatvorenih i desakraliziranih crkava.

Tamo je stajao ovaj kip.

Pitali smo prodavača zna li tko je svetac. Nije znao. Za njega je to bio samo stari, odbačeni kip koji više nikome nije potreban.

Mi smo znali.

Bio je to sveti Tarzicije.

I nama je upravo on trebao.

Kip je nekada stajao u crkvi. Crkva je zatvorena, kip uklonjen. Završio je na pijaci, među predmetima koji su izgubili svoje mjesto.

Tamo smo ga pronašli.

Danas stoji u našoj crkvi, među više od pedeset mladih ljudi koji služe Kristu na oltaru.

I zato ova priča nije samo priča o jednom kipu.

To je priča o svetom Tarziciju, o vjernosti, o Euharistiji i o Bogu koji ponekad upravo ono što su ljudi odbacili ponovno uzme u svoje ruke i vrati mu mjesto.

Sveti Tarzicije, dobro nam došao!

Nakon tolikih godina lutanja stigao si upravo tamo gdje trebaš biti: na oltar, među naše ministrante i među svoj narod.

Voli Krista. Služi mu vjerno. Čuvaj ono što ti je povjereno. I nikada se ne stidi biti njegov.

Tko je bio sveti Tarzicije?

Sveti Tarzicije bio je mladi kršćanin koji je, prema staroj crkvenoj predaji, živio u Rimu u 3. stoljeću, u vrijeme progona kršćana. Predaja ga opisuje kao dječaka od otprilike dvanaest godina.

U vrijeme progona, kada svećenici nisu mogli slobodno dolaziti do zatočenih kršćana, Tarzicije je nosio Presveti Sakrament svojoj progonjenoj braći i sestrama.

Na putu su ga zaustavili i tražili da pokaže što nosi. Tarzicije je to odbio, ne želeći dopustiti da se oskvrne Euharistija. Napali su ga i usmrtili.

Tako je postao mučenik Euharistije i zaštitnik ministranata.

Njegov se spomendan slavi 15. kolovoza.

15/08/2026

Danas slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo Majke koja je jednom izgovorila svoje tiho „Neka mi bude” i ostala vjerna Bogu do kraja.
Marija nas danas podsjeća da je Nebo stvarno.
Da ovaj život nije kraj.
Da nijedna suza predana Bogu nije uzaludna, nijedan križ nošen s ljubavlju zaboravljen i nijedno vjerno srce izgubljeno.
Ali današnji dan čuva i spomen na jednog mladog, možda pomalo zaboravljenog sveca svetog Tarzicija.
Dječaka koji je toliko ljubio Isusa u Euharistiji da Ga je svojim tijelom štitio i radije položio vlastiti život nego dopustio da Presveti Sakrament bude obeščašćen.
I postoji nešto neizmjerno lijepo u tome što ih se spominjemo istoga dana.
Marija je Isusa nosila pod svojim srcem.
Tarzicije je Isusa nosio na svome srcu.
Ona Mu je darovala svoje tijelo da dođe među nas.
On je darovao svoje tijelo da Ga zaštiti.
Ona je rekla: „Neka mi bude.”
On je svojim životom rekao: „Isuse, neću Te predati.”
Možda je upravo zato sveti Tarzicije toliko potreban Crkvi danas. U vremenu kada se lako izgubi osjećaj za sveto, kada se pred oltarom ponekad zaboravi Tko je pred nama, ovaj mladi svetac tiho nas vraća u srce naše vjere: U Euharistiji je Isus.
Onaj isti Isus kojega je Marija nosila u svojoj utrobi, držala u naručju i pratila sve do križa.

A svim našim ministrantima, koji danas slave svoga zaštitnika, od srca sretan njihov dan!
Neka vas sveti Tarzicije čuva i zagovara, neka vam izmoli čisto i hrabro srce, a vaša blizina oltaru neka uvijek bude i blizina Isusu.🤍

12/07/2026

Duhovna obnova Bratovštine Karmelskog škapulara u Sittardu

U Karmelu u Sittardu održana je u subotu, 11. listopada 2026., jednodnevna duhovna obnova za članove Bratovštine Karmelskog škapulara i druge vjernike koji njeguju karmelsku duhovnost. Susret su organizirale karmelićanke iz Sittarda, a duhovni program predvodio je fra Ivica Radić, voditelj Hrvatske katoličke misije Aachen.

Program je započeo prilikom za svetu ispovijed i klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, čime su se sudionici u molitvi i sabranosti pripremili za euharistijsko slavlje.

U svojim razmatranjima fra Ivica Radić najprije se osvrnuo na život i duhovnu ostavštinu svetoga Benedikta, čiji se blagdan toga dana slavio, ističući njegovu vjernost Bogu, snagu molitve i važnost redovitog duhovnog života.

Drugo razmatranje bilo je posvećeno Gospinu hvalospjevu Magnificatu, osobito riječima: „Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju.“ Polazeći od izvornoga grčkog teksta, razmatrano je značenje riječi duša (psychē) i duh (pneuma), njihove međusobne povezanosti, ali i različitosti. Sudionici su promišljali kako se te biblijske riječi odražavaju u životu suvremenog čovjeka te na koji način Marijin primjer može biti nadahnuće za svakodnevni život, molitvu i predanje Bogu.

Središnji događaj dana bilo je slavlje svete mise tijekom koje su tri nova člana Bratovštine Karmelskog škapulara primila sveti škapular te tako postala dio velike karmelske obitelji, stavljajući svoj život pod zaštitu Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.

Nakon duhovnog programa sudionici su nastavili druženje uz zajedničku večeru u samostanskoj blagovaonici.

Organizaciju duhovne obnove preuzele su karmelićanke iz Sittarda, kojima pripada iskrena zahvalnost za gostoprimstvo i srdačan prijem. Posebna zahvala upućena je sestri Mirjani, čiji je trud i predanost u pripremi susreta uvelike pridonio uspješnoj organizaciji i lijepom duhovnom ozračju cijeloga dana.

02/07/2026

Dan zahvalnosti u HKM Aachen

Vijeće Hrvatske katoličke misije Aachen, zajedno sa svojim svećenikom, organiziralo je Dan zahvalnosti za sve članove naše misije koji svojim trudom, vremenom i nesebičnim zalaganjem doprinose životu i radu naše zajednice.

Ovo lijepo druženje održano je na stadionu Hrvatskog kluba Sokoli Aachen, kojem od srca zahvaljujemo na gostoprimstvu i velikodušno ustupljenom prostoru.

Dan je protekao u veselom ozračju, ispunjen zabavnim sadržajima za djecu i odrasle. Posebnu radost donijela je zanimljiva i vesela predstava koju je izveo umjetnik Cvetin Aničić, oduševivši najmlađe, ali i odrasle.

Druženje smo zaključili u sportskom i zajedničkom duhu, prateći pobjedu hrvatske nogometne reprezentacije te se, ispunjeni radošću i zahvalnošću, uputili svojim domovima.

Hvala svima koji su svojim dolaskom, pomoći i zajedništvom uljepšali ovaj dan. Neka nas ovakvi susreti i dalje povezuju i jačaju našu zajednicu!