18/05/2026
50. obljtnica smrti FRA LJUBE HRGIĆA
Za ovu godišnjicu obnovili samo fra Ljubin grob na Crkvicama i na dan njegove smrti pomilili se na grobu. U žunoj crkvi slavili smo misu, koju je predvodio fra Zdravko Dadić, provincijal. U našoj dvorani „fra Ljubo Hrgić“ imali samo predstavljanje knjige DVA VIJEKA, JEDAN VIJEK od Ivana Lovrenovića. Predstavljanje je bilo u formi razgovora, sa posebnim naglaskom na fra Ljubin lik u ovoj knjizi, sa autorom je razgovarao Fra Miro Jelečević. Novo Nebo nas je u ovo predstavljanje uvelo fra Ljubinom pjesmom MOLITVA PRED ODLAZAK, koja je napisana 1951. godine, a tekst o danu fra Ljubine smrti 16. svibnja 1976., koji je napisao zenički pisac Kemal Mahmutefendić, čitao je Fra Mislav Jozić.
Za ovaj događaj izložili smo i fotografije iz Fra Ljubine ostavštine.
Donosimo fotografije i provincijalovu propovijed.
50. godišnjica smrti fra Ljube Hrgića
Zenica, 16. 5. 2026.
Poštovana braćo franjevci, draga braćo i sestre, cijenjeni prijatelji pisane riječi i štovatelji lika i djela fra Ljube Hrgića – Hrvoja Bora!
Danas smo se okupili ne samo da se prisjetimo pedesete obljetnice smrti jednoga franjevca, nego da se susretnemo s jednim životom koji ni nakon pola stoljeća od svog ovozemaljskog završetka nije utihnuo. Postoje, naime, ljudi koji ne prestaju govoriti ni onda kada ih više nema među nama. Fra Ljubo Hrgić je jedan od tih. Bio je tih, ranjiv, dubok u izričaju i neobično snažan u svojoj vjeri, riječi i ljudskosti.
Rođen u Zenici 1908. godine, školovan u Visokom, Sarajevu, Beogradu i Parizu, nosio je u sebi Bosnu i Europu, samostansku tišinu i nemir književnika, molitvu i potragu za smislom. Pisao je pod imenom Hrvoje Bor, ali iza toga književnog imena (pseudonima) uvijek je stajao fratar koji je vjerovao da riječ može biti služenje čovjeku i Bogu.
Život mu nije bio nimalo lagan. Nakon II svjetskog rata prošao je godine zatvora, poniženja i šutnje. Izgubio je tjelesno zdravlje, ali nije izgubio duhovnu snagu. Mnogi ljudi nakon teže kušnje postaju ogorčeni. No, fra Ljubo nije. On je ostao čovjek molitve i unutarnje slobode. Upravo zato njegove pjesme i danas djeluju tako snažno – jer nisu nastale iz udobnosti, nego iz patnje pročišćene nadom.
Njegova “Molitva pred odlazak” nije samo pjesma jednoga pjesnika; ona je ispovijest čovjeka koji je sve predao Bogu – i bol, i ljubav, i samoću, i život. U vremenu buke, fra Ljubo nas uči tišini.
U vremenu površnosti, uči nas dubini.
U vremenu podjela, uči nas da čovjek vrijedi po dobroti, a ne po sili.
Fra Ljubo Hrgić pripada nizu bosanskih franjevaca koji su znali da knjiga i kruh, molitva i narod, kultura i vjera ne smiju biti odvojeni. Bio je svjedok jednoga teškog stoljeća, ali nije dopustio da ga to stoljeće pretvori u čovjeka bez nade.
Danas, i na odmaku nakon pedeset godina od njegove smrti, možemo reći da nije uzalud živio. Ostale su njegove knjige, dnevnici, pjesme i zapisi. Ali još više od toga ostao je trag jednoga karaktera – čovjeka koji je i u tamnim prostorima i vremenima uspio sačuvati svjetlo.
Zato ova obljetnica nije samo pogled unatrag. Ona je i pitanje nama: jesmo li spremni čuvati ono što je fra Ljubo živio – dostojanstvo čovjeka, ljepotu riječi, dubinu vjere i ljubav prema istini?
Neka nam njegov život bude poticaj da ne živimo površno i da ne odustanemo od dobra ni onda kada se čini da dobro nema snage.
Fra Ljubo Hrgić – Hrvoje Bor – nije bio čovjek velikih pozornica, nego tihe veličine. A takvi ljudi najduže ostaju. Neka mu Gospodin udijeli vječni mir!
