19/06/2026
Između intuicije i Božje volje
U posljednje vrijeme često razmišljam o jednoj stvari koja mi se kroz život mnogo p**a ponovila.
Dogodi se da čovjek odjednom vidi nešto što prije nije vidio. U njemu se rodi ideja, projekt, vizija budućnosti. Ponekad je taj unutarnji doživljaj toliko snažan da ga gotovo ponese. Srce se zapali, misli postanu jasne, energija naraste i čini se da odmah treba krenuti u ostvarenje onoga što smo vidjeli.
Takvi trenuci mogu biti dar. Ali mogu biti i kušnja.
Naime, nije svaka snažna intuicija znak da govori Bog. Nije svaki unutarnji žar djelovanje Duha Svetoga. Ponekad govorimo sami sebi. Ponekad govore naše želje, naši strahovi, naše ambicije ili naša potreba da brzo mijenjamo stvarnost oko sebe.
Zato su veliki duhovni učitelji Crkve uvijek upozoravali na važnost razlučivanja.
Sv. Ignacije Loyola govorio je da nije dovoljno imati dobru ideju. Potrebno je promatrati kakve plodove ona donosi, kakav mir ostavlja u srcu i kamo nas vodi kroz vrijeme. Sv. Franjo Saleški upozoravao je na duhovnu užurbanost, na onu unutarnju potrebu da sve riješimo odmah. A sv. Toma Akvinski smatrao je razboritost jednom od najvažnijih kreposti, upravo zato što nas čuva od toga da dobre nakane pretvorimo u loše odluke.
I sam papa Franjo znao je govoriti kako je po naravi impulzivan te da je naučio ne vjerovati odmah svojim prvim reakcijama i intuicijama, nego ih provjeravati kroz vrijeme, molitvu i razgovor s drugima.
To je možda jedna od najvažnijih lekcija duhovnog života.
Kada se rodi neka velika ideja, ne treba odmah trčati za njom. Najprije je treba donijeti pred Boga. Ući u tišinu. Moliti. Čekati.
Ako je nešto od Boga, neće propasti zato što smo čekali. Ono što dolazi od Boga sazrijeva. Dobiva potvrde kroz događaje, ljude i okolnosti. Polako se otvaraju vrata. Pojavljuju se znakovi koji potvrđuju put.
Ono što dolazi samo od nas često traži hitnost. Ono što dolazi od Boga donosi mir.
Možda je upravo zato molitva toliko važna. Ne zato da bismo Boga nagovorili da blagoslovi naše planove, nego da bismo naučili razlikovati njegove planove od svojih.
Jer nije najvažnije imati mnogo ideja.
Najvažnije je prepoznati koja je od njih Božja.
don Ivan Filipović