09/06/2026
BUĐENJE OLOVSKOG SVETIŠTA PRIJE 100 GODINA
Godine 1925. arhitekt Karlo Paržik napravio je nacrte za novu crkvu Gospe Olovske. Do tih godina Svetište je bilo u ruševinama još od 1704. godine. Međutim, zbog mnogih razloga taj projekt do danas nikad nije izveden do kraja. Upravo posljednjih godina traje temeljita obnova i nastavak gradnje po originalnim nacrtima.
Značenje Olova od neprocjenjivog je značaja za razumijevanje naše prošlosti i sadašnjosti. U 17. st. franjevački samostan u Olovu bio je najvažnije katoličko mjesto u tada prostranom Osmanskom Carstvu.
U nastavku donosimo jedan tekst iz 1921. godine, dakle i prije narudžbe projekta za današnju crkvu, ali u kontekstu stalnog povećanja zanimanja za prošlost olovskog Svetišta. Oltarna slika Gospe Olovske (to nije ona čudotvorna slika koja se danas nosi u procesiji!) stara je oko 300 godina, a nastala je u Iloku, među izbjeglim Olovljanima koji su je htjeli imati kao duhovnu poveznicu sa zavičajem. Upravo ta slika donesena je početkom 20. st. iz Iloka u Bosnu. U tom kontekstu valja čitati sljedeći tekst.
ŠTA JE SA OLOVSKOM GOSPOM?
Najveće svetište Majke Božje u Bosni jest svakako Olovo. Šta je Sloveniji Sveta Gora, Hrvatskoj Marija Bistrica, Dalmaciji Sinj, to je Bosni Olovo.
Već su tome stotine godina, kako su dušmani zapalili olovsku crkvu i samostan, a fratri u koliko nisu pobijeni, utekli sa slikom Gospe Olovske sa svojim narodom preko Save. Ali vjerni narod još uvijek hiljadama dolazi u Olovo, moli i plače nad onim ruševinama i vapi za Gospom Olovskom.
Za vrijeme rata pronašla se ta glasovita slika u iločkom samostanu u Slavoniji. Prenešena je u Zagreb, no prevrat i ondašnje saobraćajne neprilike zapriječiše, da se prenese u svoj dom u Olovo. „Gospa Olovska“ nalazi se sada, kako ste čuli, u franjevačkom samostanu na Petrićevcu kod Banjaluke.
Bila bi dužnost štovatelja Marijinih, da se ta slika prenese u svoj stari kraj. Dok se u Olovu ne podigne dostojan hram Majci Božjoj, mogla bi se slika Gospe Olovske smjestiti u crkvu u Kraljevoj Sutjeskoj ili u Varešu, pa onda odatle sa najvećim slavljem koje Gospojine prenijeti na njezino staro mjesto – u Olovo.
Varešani, Sutješčani, Vijačani! Vi bi se mogli za to skrbiti. Ta vi toliko štujete Gospu Olovsku!
(Tekst je objavljen u mjesečniku Glasnik sv. Ante, ur. fra Arkanđeo Grgić, god. XVI. (1921), br. 11-12, Sarajevo, str. 203.)