18/06/2026
Nemoj reći...
"Oče naš", ako se u svakodnevnom životu ponašaš kao usamljenik, zaboravljajući da su svi ljudi tvoja braća i sestre.
"Koji jesi na nebesima", ako se tvoje srce veže isključivo za zemaljske stvari, prolaznost i materijalno blago.
"Sveti se ime tvoje", ako tvoji postupci, govor i stavovi ne odražavaju svetost i poštovanje prema daru života koji si primio.
"Dođi kraljevstvo tvoje", ako ga svojim ponašanjem, sebičnošću ili ohološću zapravo sprječavaš da se nastani u srcima ljudi oko tebe.
"Budi volja tvoja", ako se ljutiš i buniš svaki put kada stvari ne idu onako kako si ti zamislio, umjesto da tražiš Njegov naum u onome što ti se događa.
"Kruh naš svagdanji daj nam danas", ako ne brineš o onima koji su gladni, siromašni ili potrebni tvoje pomoći.
"Otpusti nam duge naše", ako u svome srcu čuvaš zamjerke, mržnju ili nespremnost na oprost prema onima koji su te uvrijedili.
"Ne uvedi nas u napast", ako svjesno biraš situacije ili navike koje te vode daleko od p**a istine i dobra.
"Izbavi nas od zla", ako svojim pasivnim stavom dopuštaš da zlo oko tebe raste, ili ako svojim djelima čak i pridonosiš neraspoloženju i podjelama.
Put prema cjelovitosti
Svaka od ovih rečenica nije samo molitva, već program za život. Kada izgovaramo Očenaš, mi zapravo izgovaramo obećanje Bogu.
Nije problem u tome što smo nesavršeni – Bog zna da smo slabi. Problem nastaje kada se naša molitva pretvori u bijeg od odgovornosti umjesto u izvor snage za svladavanje tih slabosti. Prava molitva nas ne odvaja od svijeta, već nas osposobljava da u svijetu budemo sol i svjetlo.
