29/11/2025
Prošle sedmice bila nam je čast učestvovati u “Međureligijskom dijalogom s mladima” kod srednje škole u Konjicu.
Pastor Fisnik Zenelaj je govorio o tome kako '...Postoje tri osnovna odnosa na kojima se zasniva svaki drugi odnos, i sva tri je započeo sam Bog:
1- Njegov odnos sa čovjekom
2- Odnos između čovjeka i ostatkom stvorenja
3- Odnos čovjeka sa samim sobom,.. Postoje tri istine koje samo Božja Riječ nudi a nijedna religija ne, te bez njih čovjeku je nemoguće imati istinsku vjeru i povezati se s Bogom- 1. otkrivenje od Oca; 2. pomirenje kroz Sina [Isusa Krista]; i 3. nanovo rođenje kroz Duha.'
Ispod se nalazi čitav tekst njegovog govora. Ako vas zanima da saznate više o ovoj temi, slobodno se javite u inbox.
17 Novembar – Srednja Škola Konjic
Htio bih početi sa jednom mudrom izrekom čuvenog antropologa Klauda Štrausa- „Mudar čovjek ne daje sve ispravne odgovore, on postavlja ispravna pitanja.“
Zbog čega je tolerancija potrebna? Ako se zamislimo, u suštini, potreba za tolerancijom daje do znanja da u nekom odnosu nešto nije kako treba. Ako poredimo život sa abecedom, trebamo početi iz slova alfa, da shvatimo gdje se nalazimo i da imamo jasnu viziju kako da dođemo do omege.
Biti tolerantan ne znači da se slažeš sa svakim mišljenjem, to jest, radi tolerancije činiti kompromis sa ličnim uvjerenjem. Ako ja ne bih stajao u onome što vjerujem, vi me ne biste ozbiljno razmatrali. Za nas kršćane, temelj na kojem se gradi dijalog je tretiranje drugih s beskonačnim dostojanstvom jer su oni stvoreni na Božju sliku. Samo na ovaj način možemo komunicirati istinu s ljubavlju i poštovanjem, dajući drugima prostor da se izraze, čak i ako se ne budemo složili.
Mi, kao ljudska bića, imamo potrebu da odgovori na pitanja zadovolje naš intelekt i našu savjest. Zbog čega većina ljudi nema sposobnost izražavanja svog mišljenja postupajući s drugima u ljubavi, poštovanju i dostojanstvu?
Drugo pitanje o kojemu vrijedi razmišljati je- kada je nastala potreba tolerancije u historiji čovječanstva?
Moja je privilegija dati odgovor iz svoje perspektive kao vjernik i propovjednik Božje riječi. Jer ona nudi najvišu moguću vrlinu prema kojoj bilo koja druga blijedi u uspredbi, a to je ljubav.
Šta biste mislili ako bih vam rekao da je tolerancija vrlina savremenog doba, koja u srži ima odobrenje i prihvaćenost od drugih? I da je njen moto- ja imam svoje, ti svoje, i hajde da živimo zajedno?
Zbog toga što su Bogu vaše duše vrijedne, a i meni isto, ja ne bih bio spreman odbaciti Božju superiornu istinu radi nečega manjeg, iako biste me vi mrzili zbog toga.
Šta biste rekli kad bi jedan doktor dijagnozirao rak kod pacijenta, radi tolerancije poslao ga kući, i s osmjehom mu rekao mu da je sve u redu? Zasigurno je da bi ga dobar doktor pogledao sa saosjećanjem, rekao mu istinu, i dao mu ispravan lijek za njegovu bolest.
Postoje tri osnovna odnosa na kojima se zasniva svaki drugi odnos, i sva tri je započeo sam Bog.
1- Njegov odnos sa čovjekom
2- Odnos između čovjeka i ostatka stvorenja
3- Odnos čovjeka sa samim sobom
U početku kad je Bog stvorio čovjeka, sve je bilo u harmoniji- Bog u zajedništvu sa čovjekom, i ljudi u zajedništvu među sobom. Tada nije bilo potrebe za tolerancijom. Ovo je alfa svega. Tragedijom pada čovjeka u grijeh, sva tri odnosa su poremećena i deformisana. Od trenutka pada u grijeh, pa sve do sada, čovjek se očajnički trudi popraviti ove odnose svojom snagom.
Religija, kako je ja shvatam, je pokušaj čovjeka da se povezuje sa jednom natprirodnom silom koja je izvan svijeta u kojem živi, koju naziva Bog. Dva su pitanja- ko je sila s kojom bismo se trebali povezati i na koji način? Kad postavljate ova pitanja svim svjetskim religijama, dobit ćete veoma različite odgovore i nemoguće je da su svi ispravni. Čak postoji izraz da sve religije vode istom Bogu, važno je samo biti iskren. Želim da jasno znate da to nije istina. Stoga, poruka koju vam dajem nije jedna od religijskih opcija koja se može birati, niti moje lično mišljenje o Bogu, već kako je On otkrio sebe.
Postoje tri istine koje samo Božja riječ nudi a nijedna religija ne, te bez njih čovjeku je nemoguće imati istinsku vjeru i povezati se s Bogom-
1. otkrivenje od Oca; 2. pomirenje kroz Sina; i 3. nanovo rođenje kroz Duha.
Nijedna religija ne nudi ovo jer nijedna ne vjeruje da je Bog Otac, Sin i Sveti Duh. On otkriva sebe kao Vječni Otac- nijedna religija ne naziva Boga Ocem. Najvažnija stvar u životu nije da li vjerujete u postojanje Boga, već ko je Bog u kojeg vjerujete, kakav je njegov karakter i osobine. Bog je osoba koja želi da nam komunicira zašto djeluje kako djeluje, i zbog čega je On koji kaže da jeste. Jer bi inače On bio nepoznat i mističan, udaljen od nas.
Ovdje počinje dobra vijest, prioret Njegovog srca je obnoviti odnos sa čovjekom, i ovo je šta On nudi.
Budući da je čovjek radi grijeha duhovno umro, i odbačen od Božje prisustnosti, on u sebi nema kapacitet ponovo dobiti i obnoviti svojom snagom ono što je izgubio naspram jednog pravednog suca, svetog, suverenog Boga koji je stvoritelj svega.
Cijela ova knjiga govori o Božjem Sinu koji otkriva Oca- „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.“ (Ivan 1:18)
Stanje čovjeka bi bilo jadno i beznadežno da nije Božje najveličanstvenije osobine, a to je ljubav. U ovome je Bog pokazao Svoju ljubav- „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svog jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Ivan 3:16).
Žrtvujući Svog nevinog Sina umjesto nas, Bog je istovremeno iskazao svoju pravednost plateći cijenu grijeha, te Svoju milost i ljubav poklonivši čovjeku spasenje i vječni život. „Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.“ (Rimljanima 6:23)
Koja religija nudi oproštenje grijeha na ovaj način? Kao što vidite, vjera u Njegovog Sina je ono što može pomiriti čovjeka sa Bogom, a ne neki religijski sistem.
Religijski sistemi ne dostižu srž ove istine- oni je mogu površinski imitirati, ali ne dostižu povezanje čovjeka s Bogom. Nažalost, oni indoktriniraju i paraliziraju, te zasljepljuju otkrivanje istine otvorenim srcem. Ako se bojite postavljati pitanja o istini iz straha da ćete biti isključeni iz društva ili sistema u kojem se nalazite, to je dokaz da još niste slobodni. To je dokaz da riječ 'tolerancija' koristimo kao površinsku masku, a u stvarnosti je ne pokazujemo. Ali Božji poziv je da upoznate njegovu ljubav koja izganja svaki strah. Vjera je to što vraća izgubljenog čovjeka koji je radi grijeha prazan i duhovno siroče- vraća ga kući u Očevo naručje. Bolje je slaviti 365 dana Božje ljubavi nego jedan dan tolerancije.
Čovječanstvo ima na desetine klasifikacija, ali Božja riječ svrstava čovjeka u samo dvije grupe- mrtvi u baštini Adama, i živi u Kristu, u kome se nalazi život. „Zato dakle kao što po grijehu jednoga dođe osuđenje na sve ljude, tako i po pravdi jednoga dođe na sve ljude opravdanje život.“ (Rimljanima 5:18)
Prema Bogu, obraćenje čovjeka je promjena srca, nanovo rođenje, život počinje ispočetka, potpuna unutrašnja transformacija, a ne prelazak sa jednog religijskog sistema na drugi. Obraćenje proizlazi iz prelaska iz kraljevstva tame u svjetlo. Isus je za sebe rekao- „Ja sam svjetlo svijeta“. Uz sve izgovore koje ljudi pružaju, istina je da razlog zašto ne žele doći u svjetlo, je da njihovo zlo i grijeh ne bi izašli na vidjelo. Ali ko god vjeruje i prihvati ovaj poklon, ljubav Božija stoji u njemu.
Ljubav nikad ne čini zlo svom bližnjem, i onaj koji ima ovu ljubav, nema uopće potrebe razmišljati o toleranciji- zašto? Jer je vraćen u prvobitno stanje zajedništva i odnosa sa Bogom.
Ja slijedim Isusa koji nas uči da volimo jedne druge, da volimo naše neprijatelje, i ako nas neko udari na jedan obraz da mu okrenemo drugi, a ne uzvratiti. Da činimo za druge ono što bismo voljeli da oni čine nama. Da oprostimo našim dužnicima. On je živio u praksi sve što je podučavao. U trenutku njegove smrti, on se molio- oprosti im Oče jer ne znaju šta čine. Ako živimo život na ovaj način, mislite li da imamo potrebu za tolerancijom?
Vidite, prvo je potrebno da se vertikalni odnos obnovi, prije nego što se uopće trudimo srediti horizontalne. Kad je ovaj osnovni odnos obnovljen, svaki drugi dolazi na pravo mjesto. Ako vi najprije tražite Božju slavu, nećete imati strah od čovjeka. Vi imate slobodnu volju da spriječite historiju da se ponavlja.
Kasnije ja mogu podijeliti kako je Bog promijenio moj život, ali za sada vam kažem ovo- za mene, život nije više u dilemi i upitniku, nego je siguran u rukama onoga koji je za sebe rekao- „Ja sam alfa i omega, početak i kraj.“ Kada čovjek spoznaje istinu, istina ga čini slobodnim. Bog koga slijedim je za sebe rekao- „Ja sam put, istina i život.“
Istina o kojoj vam pričam, nije koncept ili opcija da se bira, nego osoba koja se može upoznati, i koja poziva- „Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću okrijepiti vaše duše.“
Sjećate se kad sam vam na početku rekao da je za nas kršćane temelj dijaloga tretiranje drugih sa ljubavi i dostojanstvom. Vi ste slobodni i pozvani da sve što ste čuli provjerite u Božjoj riječi, i da ne uzmete stvari kao šablon, zdravo za gotovo; koristite razum i slobodnu volju, pitajte.
Želim vas ostaviti sa pozivom od samog Boga, koji prema vama ima naume mira, a ne nesreće, da vam daje budućnost i nadu. Koji kaže- testirajte me i isprobajte koliko sam dobar.
