29/08/2022
S obzirom da su vehabije krenule da prijavljuju ovu dtranicu jer kao nismo u pravu, a niko ne želi da u komentaru napiše protuodgovor. Prisiljeni smo da vam predstavimo kratku biografiju vehabija.
Vehabiografija (koraci indoktrinacije)
1.) Prvo čime "selefijja" započinje svoj život "u vjeri" je saznanje da su dvije najvažnije stvari u islamu tevhid i namaz. Bez djela nema ni vjerovanja - tako mu kažu.
2.) Nakon toga mu neko od drugova poklanja Albanijevu knjigu „Svojstva Poslanikovog namaza” govoreći mu: „Nauči ovo napamet kako bi tvoj namaz bio poput namaza Allahovog Poslanika jer ti drugačije on neće biti ni primljen!”
3.) Zatim mu dolazi drugi drug i poklanja „Knjigu Tevhida" od Muhammeda ibn Abdulvehhaba govoreći mu: „Nauči ovo napamet kako bi razumio značenje tevhida i kako ne bi upao u veliki širk!”
4.) Kada on otvori knjigu „Svojstva namaza Allahovog Poslanika” on će tu naći da „Poslanik, a.s., nije stavljao ruke u namazu osim na prsima” pa će se u njemu stvoriti čvrsto ubjeđenje da je obavljanje namaza na taj način ispravno, a da je sve mimo toga neutemeljeno i neispravno.
5.) Zatim će otvoriti „Knjigu Tevhida” pa će u njoj naći da je „učenje dove kod kabura širk i da je poštovanje ljudi put ka širku”. U njemu će se stvoriti čvrsto ubjeđenje da je to ispravno i da svako ko to radi čini veliki širk.
6.) Zatim će on početi da stara, možda će i nešto dodatno naučiti ali će ove postavke ostati kod njega kao nepromjenljive osnove!
7.) Zatim će se, neminovno, nakon što izađe iz tog društva koje ga je „naučilo”, susresti sa ljudima koji ne dijele njegovo mišljenje, pa će vidjeti ljude koji klanjaju, a ruke ne drže na prsima već ispod pupka. Vidjeće ljude koji uče dovu na mezarju, koji stihovima hvale Poslanika, a.s., ljube ruke evlija i učenjaka. U njemu će se upaliti crveni alarm: „Širk!”, „Bid'at!”, „Zabluda!” Požuriće da lično krene u borbu protiv „širka” i „bid'ata” govoreći na svakom koraku: „Ne činite novotarije, ne činite širk Allahu!”
8.) Zatim će mu učeni i pobožni ljudi reći: „Smiri se! Ko ti je rekao da je to bid'at? Ko ti je rekao da je to širk? Zar taj i taj hafiz hadisa, imam nije rekao da je to sunnet? Zar taj i taj mezheb ne smatra to pohvaljenim?”
9.) On će onda doživjeti šok! Zar je moguće da su tako veliki učenjaci činili širk i pozivali ljude na njega? Kako su dozvolili sebi da među ljudima šire zabludu?
10.) Zatim će se vratiti svojim prvobitnim indoktrinatorima, istomišljenicima pa će mu oni reći: „Ahi, zar je nemoguće da učenjak upadne u bid'at ili širk, niko nije bezgriješan! Od svakoga se uzima i ostavlja osim od Allahovog Poslanika!” Pa će mu objasniti razliku između djela kufra i tekfira pojedinca.
11.) Zatim će mu izrecitovati poznati šablon o tome da se istina ne veže za većinu, da se ne smiju slijediti očevi itd. Reći će mu da je on džemat pa makar bio i sam, ako je na istini. Vrlo je moguće da će zapjevati i pjesmu: „Gureba, gureba!”
U njemu će se obnoviti čvrstina „vjerovanja” koje je imao pa će nastaviti istim p**em, naravno, boreći se da pridobije još više ljudi koji će misliti kao on, jer u podsvijesti zna da „snaga” koju ima ne proističe iz istine i dokaza već iz istomišljenika i društva koje ga ubjeđuje.
Ovo je, ukratko, biografija svakog vehabije.
