Centro Católico Croata Sveti Nikola Tavelić Buenos Aires Argentina

16/01/2026

En breve, los franciscanos de la Provincia de San Jerónimo, Zadar, celebrarán varios aniversarios, entre ellos, su llegada a la Argentina, donde siguen realizando una importante obra pastoral entre los inmigrantes croatas.

https://glashrvatske.hrt.hr/es/gente/los-franciscanos-croatas-en-argentina-celebran-su-aniversario-12518702

Foto: Vera Bolković

02/01/2026

Na današnji dan Crkva se spominje Marije Bogorodice. Ona je kao mlada žena i majka gledala svoje novorođeno čedo i sama bila puna lijepih želja za svoje dijete.
Veli današnje evanđelje ‘’ Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama
Samo je Marija svojim čistim srcem mogla shvatiti i razumjeti što je značio dolazak pastira. Oni su bili, kao što je poznato, vrlo siromašni. Ništa nisu posjedovali. Sin se Božji rodio skroman i siromašan, u tome trenutku siromašniji i nezaštićeniji i od samih pastira. Ali evo, ti Božji siromasi, ti pastiri, prepoznali su ga. To je Božji naum. I to je Marija razumjela. Znala je da Bog prebiva u skrovitu i poniznu srcu. Znala je ona da Bog gleda u srce. Ona je bila sretna da je neznatna službenica Gospodnja, da čini ono što je njemu milo. Dovoljno joj je bilo da se uklapa u Božje planove i namisli. Zato se od srca radovala tim siromasima koji su je pohodili, jer je u njihovim očima i srcima prepoznala čistu radost i veliku vjeru u Boga koji pohađa siromahe.
Kaze nam sv Luka u evanđelju: ‘Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu.’ Time je Marija uspijevala Božjim očima gledati ono što se odvijalo pred njezinim očima. Bila je službenica Božja i u ush*tu pastira, ali i u nevoljama progonstva, sve do smrti svojega Sina na križu. Marija je ustrajala sve do konca i zato je ona u Crkvi oduvijek nenadmašan primjer vjere, nade i ljubavi.
Dao Gospodin da tijekom cijele ove godine svakodnevno u Božjem svjetlu promatramo svoj život, da u molitvi neprestano tražimo Božju volju, da molimo od njega snagu da bismo, poput Marije, odvažno tražili volju Božju i vršili je, baš kao onaj mudri čovjek koji je sagradio kuću na stijeni.

02/01/2026

Spomendan svetoga pape Silvestra I. slavimo 31. prosinca, na prijelazu stare u novu građansku godinu. Taj je datum sam po sebi snažan simbol: završetak jednog vremena i otvaranje novoga. Upravo je takvo bilo i Silvestrovo poslanje – stajati na povijesnoj prekretnici kada je Crkva izišla iz katakomba i prvi put prodisala u slobodi.
Silvestar je bio Rimljanin, rođen vjerojatno sredinom 3. stoljeća. Kao mladić je, prema staroj predaji, bio povjeren na odgoj jednom svećeniku kako bi se oblikovao u vjeri i Svetom pismu. U doba najžešćih progona nije se povukao, nego je otvarao svoj dom izbjeglim kršćanima.
Silvestar je 314. godine izabran za rimskog biskupa.
Za njegova se pontifikata podižu ili posvećuju velike bazilike: Lateranska, bazilika Svetog Petra nad apostolovim grobom, crkve sv. Agneze, sv. Lovre i sv. Pavla izvan zidina. No važnije od gradnje bilo je čuvanje pravovjerja. U Silvestrovo vrijeme izbija arijanska kriza – nauk koji je nijekao božanstvo Isusa Krista. Na Prvom nicejskom saboru 325. godine, Crkva je izrekla jedno od najdubljih ispovijedanja vjere: „Jednorođeni Sin Božji… pravi Bog od pravoga Boga… rođen, a ne stvoren, istobitan s Ocem.“ Tako je, po Petrovoj službi, i u Silvestrovu vremenu potvrđeno ono što Isus govori Šimunu: „Pasi ovce moje!“

Sveti papa Silvestar umro je 31. prosinca 335. godine, nakon dvadeset i jedne godine služenja. Bio je prvi papa koji je preminuo prirodnom smrću. Crkva ga časti kao zaštitnika od gube, a njegov se lik u hrvatskoj tradiciji veže uz Silvestrovo – dan zahvale Bogu za proteklu godinu. U mnogim se župama toga dana pjeva Tebe Boga hvalimo, mole se zahvalnice i u molitvi se u ruke Gospodnje polažu i radosti i rane proteklih mjeseci.
Na pragu Nove godine, dok s Crkvom slavimo svetoga Silvestra, pozvani smo činiti isto što je činio on: u vremenu promjena ostati vjerni Kristu, čuvati istinu vjere i, s pastirskom ljubavlju, hraniti Njegove ovce. Jer svaki novi početak ima smisla samo ako se rađa iz zahvalnosti Bogu – iz kojega dolazi svaki dobar dar i svaki savršen poklon

30/12/2025

26/12/2025

Bozic:
U svom proslovu Ivan evanđelist ovako sažima otajstvo Božića: “I Riječ je Tijelom postala i prebivala među nama.” Vječna Božja riječ, Božji Sin od vječnosti uzeo je ljudsko tijelo, postao je pravim čovjekom. Hrvatski izraz “prebivala među nama” označava takvu bliskost: Bog se izjednačio s nama postavivši svoj šator među naše šatore.
To je otajstvo Božića. Pravi Bog postao je jedan od nas. Mi smrtni ljudi ulazimo u Božju obitelj! Zašto? Jednostavno zato jer nas voli. A ljubav je po svojoj naravi neiskaziva i nesvediva na formule. Bog nas voli. Bog je čovjekoljubac. I zato je ljubav neizmjerna i neiskaziva.
Hvala Bogu, Bogu koji nam daje te odvažnosti da povjerujemo u njega, Bogu koji nam se predaje. Neizmjerno zahvaljujemo Bogu za vjeru i nadu koja je položena upravo u tome da je Bog s nama i da smo mi u njemu. Bog pravi čovjek, a mi bogoliki i kristoliki. I sve to njegovim čistim darom.
Jer se Bogu sviđa da bude malen i običan među nama. Da bude Bog s nama, štoviše, maleni Bog.
Sretan Božić!

26/12/2025

Polnocka:
Ova je noć ispunjena posebnim žarom, posebnom toplinom i posebnom svjetlošću. Sve nas obasjava svjetlost, mir i radost novorođenoga Spasitelja.
Čuli smo kako noćas govori prorok: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Prorok govori o narodu koji je bio prognan, pobijeđen i ponižen od svojih neprijatelja. Svaki prognanik je blizu tome da se osjeća manje vrijednim, zaboravljenim, nesretnim, odbačenim poniženim.
Pa ipak, prorok govori o radosti. Veli: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Bog po proroku ne dâ narodu da se prepusti tugovanju, nego ga poziva na radost.
Bog nas noćas pohađa, Bog nas noćas obasjava svjetlošću velikom, Bog nas ispunja rođenjem svoga Sina Isusa Krista. Od Boga je svjetlost i radost, od Krista je Evanđelje – radosna vijest.
Na čemu se temelji naša radost? Rekosmo na Bogu, naravno. Međutim, Bog nam svoju naklonost pokazuje na najveći mogući način: on nam daje svoga Sina koji se među nama rađa kao čovjek, kao jedan od nas. On je sam Bog s nama, on je onaj Emanuel, on u svojoj osobi sjedinjuje božansku i ljudsku narav, on u potpunosti pomiruje i povezuje čovjeka s Bogom, on nas uzdiže u nebeske visine, po njemu smo nebesnici, jer smo dionici njegove božanske naravi.
Noćas započinje naše spasenje. Sin se Božji rađa za nas i radi našega spasenja. U njemu je i od njega je naša radost, naša nada, naša vječna sreća. Slavimo noćas Božju ljubav i zahvaljujemo mu za darove koje nam daje. Neka noćas, neka sutra i ovih svetih božićnih dana iz nas isijava ta duboka, duhovna radost.
Zato želimo od srca s anđelima pjevati: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!

21/12/2025

4. nedjelja dosasca
U današnjem drugom čitanju Pavao piše kršćanima u Rimu. Tumači im, kako su oni i njihovo spasenje bili u naumu Božjem od samih početaka svijeta. A među njima je bilo Židova i pogana, Rimljana i Grka, robova i slobodnjaka, bogatih i siromašnih, mladih i starih. Svi su oni, od početka svijeta u namislu Božjem, pozvani da budu dionicima Kristova spasenja.
Kako to samo zvuči utješno i za nas! Još prije postanka svijeta Bog je svakoga od nas znao po imenu. Mi nismo tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji, veli Pavao. Mi imamo čvrsto pouzdanje: nama Bog upućuje blagu vijest spasenja. Bog nas spašava u Isusu Kristu. Sada i za svu vječnost.
Pavao zaključuje uvodni dio svoga pisma riječima: Svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
To i nama danas govori Božja riječ. Miljenici smo Božji, pozvanici Božji, sveti smo, jer smo za Nj određeni.
Prekrasan nam primjer u tome smislu pruža današnje evanđelje. Josip i Marija, obični i prostodušni ljudi, nisu mogli ni slutiti da su oni važni nositelji njegova nauma spasenja. Marija je ona koja je imala roditi onoga kojega su proroci naviještali i za kim su pokoljenja žudjela, a Josip je onaj koji je određen da čuva i sačuva taj čudesni Božji dar. I taj su Božji poziv savršeno ostvarili i postali sudionicima i našega spasenja. Ništa nije slučajno.
Zato se toliko i veselimo blagdanu Kristova rođenja. Ta u njemu je početak našega spasenja! To je čisti i besplatni Božji dar.
Zato, u ovom blagdanskom ozračju želimo posebno zahvaliti Bogu za njegove bogate i umnožene darove. Neka sav naš život – pogotovo ovih svetih dana! – odražava Božju ljubav, Božju nježnost.
I neka u nama ostvari želja koju je Pavao danas izrazio Rimljanima: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

18/12/2025

El martes, 16 de diciembre de 2025, el director nacional de la Pastoral para los Croatas en el extranjero, el reverendo Tomislav Markić, y el delegado de la pastoral croata en el extranjero para Sudamérica y responsable de la Misión Católica Croata en Lima, el reverendo Marko Jukić, visitaron a fra Josip Peranić y la Misión Católica Croata en Buenos Aires, dirigida por fra Josip.
En esa ocasión, se reunieron con un pequeño grupo de fieles y colaboradores de la misión, con quienes celebraron la santa misa y compartieron un agradable momento de convivencia.
Conversaron sobre las perspectivas de la pastoral croata en el extranjero en todo el mundo y, en particular, sobre la misión en Buenos Aires, que durante décadas ha estado a cargo de los franciscanos de Zadar, y que, aunque es una comunidad cada vez más pequeña, sigue siendo una comunidad viva y dinámica de creyentes con un gran potencial. Los fieles presentes demostraron cómo, dentro de la misión, preservan y desarrollan su identidad religiosa y nacional.

Traduccion La Voz de Croacia

14/12/2025

3. nedjelja dosasca

Ivanovi ucenici dolaze k Isusu i pitaju ga je li on stvarno Mesija kojeg iščekuju

Isus ne želi odgovarati naučenom riječju. Potiče ih da sagledaju ono što su vidjeli, pa neka onda sami zaključe. A što su to oni mogli vidjeti? Isusovim propovijedanjem i nastupom slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, grešnicima se opraštaju grijesi, siromasima se navješćuje evanđelje.

Tako postupa Isus. Puno je propovijedao. Zaredao je svim galilejskim i judejskim gradovima, poučavao je u njihovim sinagogama i u jeruzalemskom hramu. Odlazio je i farizejima i carinicima, razgovarao i sa strancima. Međutim, Isus je usto i svojim djelima potvrđivao svoje riječi

Pomagao je ljudima, liječio njihove bolesti, umnažao kruh, stvarao vino, stišavao oluju, zloduhe izgonio. I onda, na vrhuncu svoga djelovanja, Isus je sama sebe za nas predao. Za nas se krvlju znojio, bio žalostan „sve do smrti“, bio je suđen i bičevan, razapet i umro; bio je pokopan i onda je uskrsnuo i poslao Duha Svetoga.

Tu smo i mi, njegovi učenici. Po čemu će svijet upoznati da smo njegovi?

Iza Isusa su ostala jasna djela: toliki izliječeni, nasićeni, toliki koje je on obradovao oproštenjem. A što ostaje iza nas? Čime mi podrzavamo našu riječ? Ostaju li iza mene djela Duha: ljubav, mir, strpljivost, blagost, susretljivost spremnost na praštanje?

Sad smo stvarno pred Božićem. Koja su to dobra djela koja bi trebala nicati iza mojih koraka, koji su to uveli plodovi moga djelovanja?

Još ima vremena do Božića. Učinimo nešto dobro. Samo će nam tako Božić biti radostan. Samo ćemo tako i mi sami biti na radost i sebi i drugima.

13/12/2025