19/05/2026
Što ovi tuguju za UZP vojnikom...
.. ili se ne razumije ili mrsko da se čita.
Dakle, Kakanjski HVO nikada nije učestvovao u borbenim akcijama sa jedinicama Armije RBiH iz Kaknja na ratištima prema VRS-u.
Velimir Benić iz Kaknja, pripadnik Vojne policije HVO-a Vitez, poginuo je 5. juna 1993. godine u Travniku u borbama sa Armijom RBiH.
Benić se također spominje kao jedan od učesnika napada HVO-a na naselje Nadioci kod Viteza 16. aprila 1993. godine, zajedno sa presuđenim ratnim zločincem Miroslavom Bralom.
PRIPADNIK VOJNE POLICIJE HVO-A IZ KAKNJA POGINUO 5. JUNA 1993. U TRAVNIKU
Kakanjski HVO nikada nije učestvovao u borbenim akcijama sa jedinicama Armije RBiH iz Kaknja na ratištima prema VRS-u.
Velimir Benić iz Kaknja, pripadnik Vojne policije HVO-a Vitez, poginuo je 5. juna 1993. godine u Travniku u borbama sa Armijom RBiH.
U tom periodu izbio je sukob travničkog HVO-a i Armije RBiH s ciljem zauzimanja Travnika i stavljanja pod kontrolu paradržave tzv. Herceg-Bosne, što je spriječeno odlučnim otporom branilaca.
Benić se također spominje kao jedan od učesnika napada HVO-a na naselje Nadioci kod Viteza 16. aprila 1993. godine, zajedno sa presuđenim ratnim zločincem Miroslavom Bralom.
19. jula 2005. godine Miroslav Bralo se pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Hagu izjasnio krivim po jednoj tačci optužnice za zločine protiv čovječnosti, po tri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja i po četiri tačke za teške povrede Ženevskih konvencija, a što je između ostalog uključivalo i lišenje života u ranim jutarnjim satima 16. aprila 1993., kad su Miroslav Bralo i njegove kolege Stipo Krišto, Josip Jukić (“Dugi”), Velimir Benić (“Nindža Jedan”), Fabian Vujica (“Mali Fabo”), i Zlatko [prezime nepoznato], napustili „bungalov” pod okriljem noći. Pješice su se uputili u susjedno selo Nadioci, gdje su upali u stan bošnjačke porodice Osmana Salkića i njegove supruge Redžibe Salkić, pri čemu je Miroslav Bralo nožem ubio njihovu kćerku Mirnesu Salkić. Između 16. aprila 1993. i 30. aprila 1993., Miroslav Bralo i Nikica Šafradin (“Cico”) pritvorili su 14 muškaraca, žena i djece muslimana, članova porodice Salkić i članova porodice Mehmeta Čeremića, koje su zarobili na području Kratine nakon što su oni pobjegli iz svojih kuća nakon napada na Ahmiće i Nadioke….Istog dana, Nikica Šafradin(“Cico”) iz vatrenog oružja je lišio života 14 osoba koje je sprovodio. Dok je ubijanje trajalo, Miroslav Bralo je čuvao stražu nad žrtvama, sprečavajući svaku mogućnost bjekstva. Tijela žrtava ostavljena su u šumi.